Transformers: Battlegrounds

Turn-based taktički RPG, žanr o kojem u zadnje vrijeme ljudi pričaju najviše u kontekstu XCOM igre, dobio je novoga predstavnika. Koliko će to biti dobar predstavnik, ostaje da vidimo, no nova Transformers igra svakako zaslužuje interes, kako fanova Transformersa, tako i onih koji uživaju u spomenutom žanru i traže nekakvo, barem privremeno, osvježenje. Developerska ekipa Coatsink, uz rad na VR igrama, Onwardu i mnogim dječjim platformerima donosi nam novo viđenje kako igrati Transformersima. Bumblebee je tu, Optimus Prime je tu, ima puno akcije, no pitanje koje ostaje nakon igranja ove igre jest da li je bilo nekoga razumnoga plana za igru. Prvenstveno po pitanju odluka vezanih za multiplayer, ali i za platformu.

Transformers: Battlegrounds donosi jednostavnu premisu, borbe Autobota i Decepticonsa, smještena u univerzum Transformers:Cyberverse animiranog serijala, što automatski daje do znanja koliko nas stil igre, priča, i dizajn likova zapravo priprema za jednu dječju igru. K tome je čudno što su se developeri odlučili baš za ovaj žanr da privuku i zadrže mlađe fanove Transformersa, no developeri svakako uzimaju dosta vremena da objasne sve finese i pravila ovakvoga igranja. Da se ne objašnjava i ovdje princip igranja na predugo, srž svega je borba vaših likova (Autobota) sa Decepticonima, gdje svaki lik ima određeni broj akcija (kretanje po lokaciji i napadanje) da izvede unutar svoga poteza. Nakon toga kreću svi iz protivničkoga tabora, te pobjeđuju oni koji ostanu stajati na kraju bitke. Taktizirianje oko kretanja po mapi, izbora napada koji imaju svoju cijenu, kao i doseg, svakako je nešto sa čim su se mnogi susreli. Ako na baš sa XCOM-omom, tu je i veliki broj japanskih RPG naslova koji su napravljeni po sličnoj mehanici, od Disgeae do Final Fantasy Tacticsa, te svakako ovaj način igranja ima svoj šarm. I ovdje je to dovedeno na solidnu razinu sa raznim likovima koji imaju specifične vrste poteza, dodatne napade i dodatke koje osvajate kroz igranje te sve jače neprijatelje od kojih se nekad morate skrivati, nekad pametno napadati i bježati a nekad pucati u okolišne predmete koji mogu eksplodirati i nanijeti dodatnu štetu. Svaki lik ima svoj HP bar, bar koji se puni i zbog kojeg možete izvoditi specijalne poteze kao i, kasnije postaje jasnije, specifične slabosti ili prednosti, koje se postepeno uvode, i to prvenstveno kroz Story mode.

Story mode je neizbježan dio igre koji ponajviše i uči igrače/ice o svim mogućnostima koje igra donosi. Njih, pak, nema toliko puno, i svakako nije na razini igara koje sam spomenuo u ovoj recenziji, no interes ostaje kroz igranje story modea prvenstveno jer se radi o Transformersima. Doduše, budući da se likovi i priča odnose na spomenutu animiranu seriju koja je orijentirana za mlađe, ostaje sumnja da bi se mnogi stariji fanovi ipak mogli razočarati. No, dio sa pričom, prvenstveno dijalozi, su odrađeni dobrim glasovnim glumama, što pomaže da cijeli doživljaj ne ispadne prestatičan jer na ovakav način ipak dobivamo neke motivacije, zaplete, ali i dozu humora koji je, opet, karakterističan za animiranu seriju i pun fora za mlađu publiku. No, sigurno ima svoga šarma, iako možda nije igra koju su fanovi serijala očekivali.

Najveća šteta igre je što nema online igranja. Iako donosi puno multiplayer modeova (Capture the flag, Depections Grude Match – jedini mode gdje igrate sa Decepticonima, Last stand, Destruction i Energon capture) sve se može igrati samo u lokalnom multiplayeru. I tu se nalazi glavna stavka što se tiče trajnosti ove igre. Tj. bolje reći kratkotrajnosti. Jer, ako vam nova adaptacija poznatih likova nije toliko šarmantna, a priča vam nije dovoljno ”ozbiljna” nećete imati previše interesa ni u igranje ovih modeova na duže staze. Doduše, ovisi o tome koliko ljudi imate zainteresiranih za lokalni multiplayer, i da li se nalazite u 1999. godini, no svejedno.

Grafički ova igra isto nije na vrhuncu. Najbolje ju je opisati da se igra, gleda i da zvuči kao mobilna igra. Kako su mobilne igre sa grafikom  sve kvalitetnije (no i dalje na razini ispod konzola) ipak je to dosta problematičan dio igre. lokacije su lišene detalja, transformersi se gibaju dosta ukočeno, puno je tu tehničkih glitcheva, praznih prostora i općenito nezanimljivih prezentacija kojih ”spašava” dizajn likova koji je često modus operandi mobilnih igara. No, vjerujem da ni tamo igra ne bi prošla dobro bez jasnije elementa grindanja, a svakako ne bez online multiplayera.

Kada se sve navedeno zbroji, Battlegrounds se čini kao promašen projekt. Igra je simpatična i solidna unutar svoga žanra, no ostaje dojam da je bila planirana za mobitele ili za kasniji izlazak kada se srede neki načini igranja koji bi na duže vremena mogli zadržati igrače/ice, te da smo dobili proizvod za konzole koji se takvim ne doima i koji ignorira mnoge mogućnosti koje bi takva igra trebala upražnjavati. Malo story modea, malo arcade modea, i malo lokalnoga multiplayera, uz poznate nam likove, vezane na zadnju animiranu adaptaciju, neće uroditi nekim većim uspjehom, no fanovi ili žanra ili Transformera, pogotovo oni mlađi, mogli bi pronaći nekoliko sati zabave uz ovaj naslov.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.