Who Wants to be a Millionaire?

Kvalitetne kviz igre se mogu pobrojati na prste jedne ruke, barem što se tiče PlayStation konzola. Ono što imamo zadnjih par godina, svakako je dobro i zabavno na neko vrijeme, bez obzira na boljke kao što su neizbježna ponavljanja pitanja, ili neki čudni dodaci kao što su likovi bez ikakvoga značaja. Stoga, kada se nakon 10tak godina pojavi nova igraća adaptacija popularnoga Milijunaša, u doba kada online igranje može podignuti ovaj kviz na višu razinu, koliko god privremeno to bilo, morali smo se i mi osvrnuti na nju. No, kao i za mnoge koji su pogledali u ovaj tekst, ostaje upitnik iznad glave, pogotovo kad vidimo što nam Microids donose i koliko košta.

Kao što se i lako da zamisliti, igra temeljena na kvizu Tko želi biti milijunaš upravo je to, kviz o kojem sva pravila već znamo. Stvar kod kvizova je uvijek problem pitanja, tj. koliko su ”univerzalna” i koliko im centralizacija na anglofonu kulturu (ili, možda francusku, budući da su developeri iz Francuske) pomaže ili odmaže da budu pristupačni ostatku zainteresiranih igrača/ica. I dok je ta univerzalnost svakako nemoguća, kviz se prvenstveno trudi na početku da vam da izbore što se tiče na kojem jeziku želite igrati igru. Doduše, promjena jezika ne mijenja ništa osim valute novca i jezika na kojem su pitanja, no prema informacijama drugih igarača/ica koji znaju više jezika od mene, pitanja su ista, tj. radi se samo o prijevodima i to, izgleda, sa francuskoga jezika. Ova igra navodi da imamo preko 3000 pitanja, pa bi trebalo biti dosta za nekoliko igranja. Doduše, neka jednostavna pitanja u prvom krugu do 1000 dolara ipak su kulturološki obilježena, prvenstveno se tiču nekih poslovica ili jezičnih igara koje ne impliciraju znanje opće kulture koliko samoga jezika na kojem igrate. No, Milijunaš je na tom području, uvijek u svakoj zemlji i na svakom jeziku dosta isključiv jer se često radi o narodnim izrekama, poslovicama i igrama riječi koje bi bile teške svakome tko ne zna jezik na kojem su napravljene.

Igru možemo igrati sa nekoliko dostupnih likova. Doduše, ta opcija nikako ne pomaže ni ne odmaže ikome, samo se radi o vizualnoj mogućnosti, sa likovima koji su imenima, zanimanjima i interesom dosta bazični (da ne kažem stereotipni), a koji ono malo što govore za vrijeme kviza, govore također ustaljene fraze koje se ubrzo ponavljaju. Voditelj je posebna priča. Koncept kviza jest da voditelj pita svaki puta da li je naš odgovor konačan, te da govori na kojem ste pitanju, no to je ujedno i sve što radi. Njegov odnos sa likovima je nikakav, te se ne mijenja s obzirom na to s kime igrate. Nema tu neke dodatne komunikacije, pa samim time ni humora, a on postaje iritantniji i dosadniji jer oduzima vrijeme do novoga pitanja. Doduše, button-mashanje skipa vas dovodi nekad nenadano do početka pitanja i malo zbuni, što zna još dodatno iritirati. Joker zovi je ovdje izveden na način da svaki od likova ima 4 potencijalne osobe za zvati, a vi izaberete koju. Nažalost, što se tiče informacija o tim osobama, nemate njihovo zanimanje ni interese, samo godište i koji točno odnos imaju sa vašim likom (otac, majka, sestra, kolega, unuka..) i ostavlja vas da na temelju tog odnosa zaključite tko bi od njih mogao znati više o Madonni ili rušenju Berlinskoga zida. No, ako i idete za logikom njihovih godina, često to neće imati nikakvog smisla i završiti će krivim odgovorom.

Sam koncept kviza dalje ide kako bi očekivali, odgovarate na pitanja kako bi osvojili što više novaca. Ti novci se onda konvertiraju u puno manji iznos in-game kredita (takozvanih neurona) koje možete trošiti na nove kategorije pitanja. I to je njihova jedina funkcija, otvaranje novog fonda pitanja s kategorijama kao što je ”sport”, ”superjunaci” i slično, s kojima možete opet zaigrati kviz. Da ne ostane sve na single playu, omogućeno je igranje u lokalnom i online multiplayeru. Online multiplayer je svakako posebna priča, budući da je pokušan svojevrsni battle royale Milijunaš. Zvuči čudno, možda i smiješno, no kad već imamo razne druge čudne battle royale varijacije, donekle je logično da je i Appeal Studios probao s nečim što bi trebalo dati dodatno dimenziju igri.

Battle royale Milijunaš je jednostavan, čak i prejednostavan – do 99 natjecatelja/ica igraju zajedno i odgovaraju na ista pitanja, a tko ostane zadnji pobjednik je i dobiva najviše bodova, tj. novca tj. kredita. Nažalost, vrhunac takvog igranja i neke moguće čari istoga nije bilo moguće iskusiti jer je dosada u svakom pokušaju igraja samnom bilo najviše još dvoje igrača/ica. I tu naravno leži problem ove igre. Ona košta 300 kuna, što je iznimno puno za jedan tako poznat sadržaj koji ipak ima ograničenu igrivost i privlačnost. U situaciji u kojoj ostaje pitanje bi li netko kupio igru i da košđta 90 kuna, 300 kuna se čini poprilično odvažan, ali i glup potez i čini battle royale aspekt praktički nemogućom misijom. A, zapravo, i nije nešto posebno.

Lokalni multiplayer bi mogao imati onaj element zabave i dugotrajnosti, prvenstveno ako imate dovoljno kontrolera i ljude s kojima ćete igrati. Lokalni multiplayer daje nekoliko varijacija, i sve je sigurnije da čini važan dio igre u kojem leži najveći potencijal za njeno trajanje. No, opet, s obzirom na trenutačan broj pitanja i dosadnoga voditelja, zabava neće trajati predugo.

Who Wants to be a Millionaire? je zanimljivi pokušaj vraćanja popularnosti ovoga kviza u gaming okruženju gdje je, doduše, kaskao i u prijašnjim iteracijama. Ovaj nastavak pokušava donijeti malo šarma, no ubrzo postaje nezanimljiv sa svojim voditeljem, likovima, a i online aspektom koji je trebao biti glavna uzdanica. Kada tome dodate i cijenu, sve što možemo je preporučiti igru ako bude u jednom trenutku besplatna (ili dosta jeftina), jer za manju cijenu možete kupiti puno bolje kviz igre na PlayStationu 4, a i na drugim konzolama.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.