Call of Duty: Black Ops – Cold War

Nova generacija konzola, novi COD. Mislim, to dvoje ide zajedno kao oblak i kiša ili kečap i pomfrit. Prošlu generaciju je obilježio launch COD: Ghosts koji je, blago rečeno, podijelio kako publiku tako i kritiku. Neloš naslov s fantastičnom misijom na međunarodnoj svemirskoj postaji je bio solidan hit, ali je brzo pao u zaborav. Hoće li COD: Black Ops – Cold War doživjeti istu sudbinu da odleti brzo u zaborav s launchom na Series X|S i Playstationu 5, samo će vrijeme pokazati. No, ako se nas pita, mislimo da neće. Gameplay sam po sebi rijetko kada dobiva inovacije u drastičnom smislu. Infinite i Advanced Warfare su pokušali donijeti nešto novo u tom pogledu, ali su na kraju otišli u zaborav i nitko ih ne spominje više. Što je, generalno govoreći iz perspektive neke evolucije gaminga u ovom serijalu, uistinu šteta.

Ali, financije govore svoje i dioničara ne zanima evolucija gameplaya ako narušava vrijednost dionica i prihode. Tako je Cold War “uletio” nazad u ugodnost klišeja, nastavljajući u standardnom tonu. Premda bismo to u većini slučajeva izgađali i popljuvali, Cold War ipak ima onaj šarm prethodnih COD igara, pa u konačnici ostavlja puno bolji dojam. Nastavlja se pričanje priče, koju je već sada davne 2010.g. započeo još prvi Black Ops. Tako se kompletna igra kroz svoju singleplayer priču referencira i integrira u Modern Warfare serijal. Upravo ove dvije stvari čine Cold War da se čini svježim i zanimljivim,  jer produbljuje već poznatu priču i motivacije otprije poznatih likova.

East vs West

Premisa kao i u originalnom Black Opsu je društveno dramatično razdoblje u kojem se svijet nalazio nakon drugog svjetskog rata. Velesile svijeta su u “pasivnom” sukobu i manipuliraju svjetskim mikrosukobima kako bi progurale svoju agendu. No, umjesto posjeta gulagu i bauljanja po ruskim tundrama, većina misija će nas bacati na više strana svijeta Kick-off igre se odvija u istočnom Berlinu gdje lovimo izvjesne špijune i kolaboratore Sovjetskog Saveza. Preko flashbackova koji nas vode kroz sukob i rat u Vijetnamu, apsolutno svi klišeji iz filmova kasnih sedamdesetih i osamdesetih su pokriveni, pa igra tematski nije previše iznenadila u tom pogledu. Misije su poprilično linearnog oblika u smislu priče, što je za ovakav tip igre dobra stvar. Dodatne opcije su mogućnost odabira igranja istih misija ispočetka kako bismo otkrili nove dokaze ili jednostavno ugrabili sve achievmente/trofeje.

Protagonisti i antagonisti su nam poznati iz prijašnjih dijelova Black Ops serijala. Tako imamo priliku opet boriti se rame uz rame s Alex Masonom, Frank Woodsom s kojima smo se”družili” i u prethodnim igrama. Uz saveznike iz prijašnjih igara, tako ćemo susresti i neke od neprijatelja prijašnjih i “budućih” igara u vremenskom razdoblju Call of Dutyja. Nećemo spojlati kada kažemo da se radi o nekim ikonskim likovima za kompletan COD serijal.

Kreatori igre tvrde da su im premise za misije bazirane na stvarnim događajima koje su “obradili” tako da bi mogli ugraditi prethodno poznate likove, i naravno u svrhu spektakla učinili više uzbudljivim. S određenim odmakom od svega, jasno je da je hladni rat u Black Ops igrama prikazan apsolutno jednostrano i prikazuje perspektivu samo zapadnih sila, što bi nekima moglo zasmetati. Igru prate i stvarni likovi tog perioda. Tako ćemo provesti vrijeme u konverzaciji s Ronaldom Reaganom i Mikhailom Gorbachevim. Uz to, igra kroz tijek singleplayera “pušta” i stvarne video zapise iz tog perioda naše povijesti, što uz tadašnje lidere svijeta pruža još jednu autentičnost svemu. Cold War se tako bavi apsolutno zanimljivim (iako krvoločnim) dijelom povijesti, pa u tom aspektu nemamo što pretjerano prigovoriti.

King of CQB!

Još jednom, Call of Duty pokazuje svoju gameplay moć u borbama u zatvorenom i tu vlada kao apsolutni kralj real-world tematskih shootera (op.a. Battlefield, Insurgency, Ghost Warrior…). Pri tome ne mislimo na fizikalnu realnost oružja i puškaranja, što nikada ni nije bio fokus ovog serijala. Zabava i skill potreban za “baratanje” oružje u jednom COD-u je u većini igara u serijalu uvijek bila u skoro savršenom balansu. Tako je i Cold War uz prokušani recept linearnog sinpleplayera uzeo i prokušani recept puškaranja iz svojih mega uspješnih prethodnika. Po tom polju nemamo pretjeranih inovacija. Upravo tu reciklažu bismo ovaj put istaknuli kao plus. Cold War apsolutno vlada ovim poljem i u sferi balansa oružja i gameplaya, ima samo jedan…ok, dva “problema”. Kao i u prethodnicima, uvijek se neko oružje isticalo od ostalih i bilo je apsolutno overpowered u punom smislu riječi.

I premda će kao i svaka do sada igra iz serijala, Cold War dobiti hrpetinu patcheva i modificiranja (balansiranja) kako se pojedina oružja ponašaju, kao što rekosmo, dva oružja iskaču full. Radi se o MP5 koji doslovno kosi sve pred sobom, uz njega je Hauer 99 sačmarica koja ispada kao svojevrsni snajper za zatvorene prostore i jamči kill (ili više njih ako ste sposobniji) u svakom sukobu. Mogli bismo navedeno smatrati minusom (što u suštini nije krivo), kao što rekosmo ranije, sigurni smo da će s vremenom svako od oružja doživjeti rebalans.

Što se tiče borbi na većim otvorenim prostorima, one su diskutabilnog karaktera. Većina “otvorenih” sukoba je u biti zamaskirana u coridor mape, di se krećemo po zatvorenim ulicama bez pristupa širem kontekstu same mape. Vizualno u većini slučajeva izgleda adekvatno, ali se osjeti nedostatak “mašte” kako bi nivoi i borbe bile grandioznije i dale nam osjećaj da se zaista nalazimo u masivnoj bici. Čisto da ne steknete krivi dojam, Cold War je i dalje pun spektakla na koji smo navili u COD igrama, po čemu je serijal i nekako najviše poznat. No, nekako se čini kao korak unatrag nakon sjajnih i grandioznih nivoa iz Modern Warfare serijala u kojem su po nama padale zgrade, nuklearke, prevrtali se nosači zrakoplova u eksplozivnim u audio vizualnim spektaklima i slično.

Traganje zrakom i visual identity

OMG Ray tracing, ili zrakopraćenje (op.a nisam uspio naći službeni prevod) in da house! Eh, buzzword koji nam ispija mozak već par godina. Od najave RTX serije grafičkih kartica, ray tracing je tehnologija koja apsolutno terorizira developere. Imati igru u današnje vrijeme bez ray tracinga ispada kao da kupujete Ferrarija bez kotača. Moramo priznati, sam efekt ray tracinga izgleda impresivno u svakom demou kojeg su proizvođači grafičkih kartica prikazali. Koliko je impresivan u igrama još uvijek je predmet debate. Poglavito iz razloga jer ukoliko nemate adekvatan hardver, drastično ubija framerate i performanse tijekom igranja.

Upravo su ray tracing Sony i Microsoft najavili kao stvar koju će s lakoćom odrađivati Playstation 5 i Xbox Series X|S. I bome, ako ćemo suditi po Cold Waru, čini se da imamo obećavajući start za ray tracing na novoj generaciji konzola. Naravno, na PC strani sve ovisi koliki ste budget ulupali unutar vašeg kućišta. Ako ćemo čisto matematički, postoji šansa da će ovaj put konzolaši u dosta većem broju uživati u superiornijoj verziji igre za manju investiciju nego braća gameri na PC-u. S prošlogenaricijskog aspekta, Cold War izgleda najbolje od svih Call of Duty igara do sada. U suštini, koju god platformu odbarali, očekuju vas vizuali adekvatni hardveru na kojem igrate. PC će uvijek biti apsolutni kralj, ali to može svega par posto PC gamera, tako da ćemo nove konzole proglasiti pobjednikom ovaj put.

Vizualni identitet same igre je, hmh kako da se izrazimo? Pa, ajmo ovako. Da dođete kod frenda i vidite da igra nekakav shooter i pritom nemate pojma da se radi o novom Call of Dutyju, kao iz topa biste ispucali “jel to novi COD?”. S jedne strane, to možemo istaknuti kao dobru stvar, a opet s druge možemo to i nagrditi jer zaista COD igre već dugo vremena sliče kao jaje, jajetu. Nama osobno nije pretjerani minus, pa ćemo vama ostaviti na nekakvu prosudbu  smeta li vam to ili ne. Nekako ćemo pretpostaviti da većinu neće smetati, jer ih inovacije u ovom aspektu (Infinite Warfare i Advanced Warfare) najčešće nerviraju.

Grafički pokretač (engine) je stari dobri IW engine, koji datira još iz 2005. godine. Naravno, radi se o višestruko drugačijoj zvijeri koja je doživjela ekstremne preinake i nadogradnje, pa se sad nalazi u verziji 8.0. Uz preinake je dodan i naravno gorespomenuti ray tracing. Ray tracing daje onaj dodatni “poguranac” da se Cold War istakne kao napredak u vizualnom smislu. Kako smo rekli, sve igre do sada su podsjećale jedna na drugu, ali je svaka od njih bila, slobodno možemo reći, sjajnog izgleda i dizajna. Pa kao zaključnu riječ o vizualima slobodno možemo reći da Cold War nije bitno drugačiji po tom pitanju.

Warzone, Deathmatch, Search and Destroy…!

I premda Warzone još uvijek nije dostupan “unutar” Cold Wara (još uvijek čuči u aktualnom Modern Warfareu) i dolazi “tek” 16. prosinca na sve platforme, u igri su od samog launcha dostupni “obični” multiplayer modovi. I dok Warzone trga rekorde na Battle Royale terenu (više od 85 milijuna downloada), Cold War igrači se moraju još malo strpiti i do tada svoj multiplayer fix naći u dobrim starim prokušanim modovima uz pokoji novitet. Naravno, njih ima preko-nekoliko pa ih idemo popisati.

• Team Deathmatch;
• Kill Confirmed;
• Domination;
• Hardpoint;
• VIP Escort;
• Control;
• Free For All;
• Search and Destroy.

Svaki od gore navedenih modova već je poznat i pruža za svakoga od nas dovoljan fix, dok se Warzone ne ukaže. No, ukoliko preferirate veće bitke, a ne želite sudjelovati u Battle Royal kaosu, imate dodatan izbor. Developeri su tako ponudili dodatne modove:

• Fireteam: Dirty Bomb;
• Combined Arms: Domination;
• Combined Arms: Assault.

Ova tri moda vam pružaju mogućnost igranja do 24 igrača, odnosno do 40 igrača u Fireteam: Dirty Bomb modu. Kroz ovih 11 modova u ovom trenutku dostupno je ukupno 12 mapa. Uskoro nam dolazi Season 1 DLC (16. prosinac), koji će dofurati 2v2 Gunfight mod zajedno s nekoliko novih mapa i jednom ogromnom za Fireteam: Dirty Bomb mod. Sve navedeno jamči da će svatko od nas dovoljno izbora. Svaki od gore navedenih modova nudi pregršt zabave, ovisno koji od njih preferirate. Na vama je da izaberete što vas uveseljava i krenete pucati.

Eh da, Zombiji!

Neki od nas, interes prema Black Opsu isključivo imaju zbog Zombies moda igranja, koji sa svakim izdanjem postaje takoreći igra za sebe. S veseljem možemo reći da niti ovaj put nije ništa drugačije. Ono što prije svega trebate znati je da je Zombies “sekcija” doživjela pravu renesansu u odnosu na prethodne verzije i da ne očekujete u potpunosti već prokušani recept.

Čeka nas više modova kako bismo mogli svoju žeđ za krvoprolićem zombie apokalipse utažiti. Prvi je klasični u kojem imamo neograničen broj valova u kojima trebamo preživjeti protiv nadolazeće horde u koima možemo preživjeti zajedno s još tri suborca. Twist na klasični mod je da postoji i “verzija” u kojoj imamo 20 rundi fiksno u kojima trebamo preživjeti, isto tako s još tri suborca. Potpuno novi mod se zove Onslaught i možemo ga igrati samo uz još jednog suborca i predstavlja potpuno osvježenje za Zombies aspekt Call of Dutya.

Onslaught nas stavlja u čizme vojnika koji se bori protiv globalne zombi epidemije i istraživanja/praćenja misterioznih Dark Aether anomalija. Ove anomalije se rasprostiru po svim multplayer mapama. U svakoj od njih, igrači imaju zadatak pratiti anomalije, koje se manifestiraju kao plutajuće roza kugle koju “napajamo” tako što ubijamo zombije. Kada skupimo dovoljno “energije” za kuglu, idemo na slijedeću mapu. Svako toliko, ta kugla će otvoriti međudimenzionalni prolaz koji će nam spawnati razne moćne karakondžule s posebnim moćima i sposobnostima. Onslaught tako predstavlja pravo osvježenje i ako su vam zombiji đir, svakako se nećete razočarati.

Vidimo se dogodine…

P’da, nemamo što pretjerano dodati. Radi se o čistokrvnom Call of Dutyu, s malo ili nikakvim rizikom u izvebi. Teško je zamjeriti (ili zanemariti) tu činjenicu. Isto tako, možemo slobodno reći da u ovoj godini to apsolutno pozdravljamo. Definitivno nam za kraj ove shitty korona godine nije trebao nekakav eksperiment oko kojeg bi se kompletan internet zapalio i gaming community dodatno ogadio. Pred vama se nalazi Call of Duty koji se ne pretvara da je revolucija žanra.

Prokušani recept singleplayer kampanje s povezivanjem svih niti serijala i standardno kvalitetan multiplayer daju nam razlog da se veselimo, pozovemo frendove online, u glavi si zamislimo da je 2007-ta i guštamo bez razmišljanja u današnjem izoliranom svijetu. No, ako ste fan zombija, onda ste, kao što smo rekli, na pravom putu da full guštate, jer tamo uistinu leži jedino mjesto gdje se dogodila inovacija u širem smislu.

Što se tiče iduće godine i idućeg Call of Dutya, teško da ćemo moći još jednom progledati kroz prste ukoliko developeri ne posegnu za nekim većim inovacijama i rizicima. Do tada, vidimo se online.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.