Ary and the Secret of Seasons

Moram priznati da mi nije bilo lako napisati ovu recenziju. Vi koji ste profesori, učitelji ili treneri možda najbolje razumijete situaciju. Ispred vas je rezultat nečijeg rada koji je realno gledano za negativnu ocjenu i za ”vidimo se na idućem roku, pa se bolje spremite kolega”. Ali ima dijelove koji su odlični, pa vam nije jasno kako je došlo do pada. Nedostatak vremena ili volje?

Pod developere su navedeni eXiin i Fishing Cactus (zaslužni za portanje na konzole) te publisher Modus Games. Sveukupno 9 loga od kompanija uključenih u ovaj projekt se pojavljuje svaki put kad palite igru. Jedno za drugim i ne možete ih skipati, a tempo je kao starica na blagajni koja je taman ispred vas. Dodajmo tome da ste se taman prebacili iz reda druge blagajne koji vam se činio duži, i baš kad je napokon došao red na vas blokirala je kasa, a nova radnica ju ne zna odblokirati, te treba zvati svoju iskusniju kolegicu koja je zapela na odjelu voća i povrća radi tipa koji se žali na cijenu salate, jer nije pročitao da je cijena po komadu a ne po kilu. Taman u tom trenutku si kažete: ”šta mi je triba ovaj kinder bueno”. Nazad na temu. Naravno da vam se nakon svega još jednom svih devet loga pojavi zajedno na ekranu kao manekenke nakon što su odradile pojedinačne izlaze i… opet sam pretjerao sa usporedbama? Obećajem, neću više. Fishing Cactus na svojoj stranici tvrdi sljedeće: ”We don’t just make games, we craft smart Games with Soul.” Kada pogledamo igru Epistory, definitivno razumijem taj ”craft” dio u samom izgledu igre, no što je sa Ary and the Secret of Seasons?

PRIČA

Igra prati putovanja i avanture male Ary (skraćeno od Aryelle) kroz čarobni svijet Valdi koji je podijeljen na 4 regije kod kojih je svaka uvijek u istom godišnjem dobu. U principu, kao kod nas. Njezina regija je pod vječnom zimom, a otac Gwenn je član Guardians of Seasons, točnije zadužen je za zimu. Brat Flynn je bio naučnik za budućeg Guardiana zime, ali je nestao.

Jednog dana sa neba su pali ogromni crveni kristali koji su u svakoj regiji godišnje doba pretvorili u njemu suprotno. Guardians of Seasons su sazvani kako bi vratili sve u normalu, međutim Gwenn i dalje žali za nestankom svog sina. Mala Ary ,potaknuta nastalom situacijom, preruši se u svog nestalog brata, uzme bez pitanja (nije krađa ako je iz vlastite kuće) ”orb of winter” svog oca te se uputi u avanturu. Ostatak priče uključuje simpatično napravljene likove, ništa spektakularno, standardna fantasy adventure spika, i ”meh” kraj. Main game se bez problema može preći za manje od 10 sati (6-7) a kolektomanijaci sa kežual igranjem ispod 15.

NAPOMENA: Svi nadolazeći komentari odnose se na SWITCH verziju igre

GRAFIKA I ART STYLE

Igra na prvu izgleda lijepo. Ima nekakav Azijski stil iako je rađeno sa strane Belgijanaca. Ali da ju treba opisati u što manje riječi, glasilo bi: HD remaster PS2 igre sa poboljšanim teksturama i efektima. Igra u svom izgledu nažalost nije konzistentna. Bitniji likovi i protivnici izgledaju odlično i detaljno dok pojedini NPC su materijal za noćne more.  Bezdušno izgledaju sa svojim tupim očima i generičkim uzvicima koji nemaju veze sa dijalogom. Sinkronizacija glavnih likova je dobra. Ostatak svijeta se nalazi na nekoj solidnoj sredini. Nije predetaljno, jednostavno je, ali ugodno.

GAMEPLAY

Upravljanje je standardno, a borbe su jednostavne i opcionalne s obzirom da većinu možete izbjeći, te osim zlata nema drugog loota. Platforming je koma radi loše kamere i nepreciznih kretnji za vrijeme skakanja. Napredak lika se bazira na povećanju broja srca i kupljenim nadogradnjama za pojedine bazne atribute. Mogu se i kupovati oružja i kostimi, šeširi, međutim ne utječe na snagu Ary. Nema combo sistema. Imate standardni napad, dodge, parry, praćku i skakanje. Igra ima sistem fokusiranja na protivnike po uzoru na legendarni z-targeting uveden 1998. sa Legend of Zelda – Ocarina of time. E, kad smo već kod Zelde…

Sam članak na wiki kaže da je po strukturi igra slična spomenutom, svjetski poznatom serijalu. Usporedba je bazirana na sistemu koji ne dopušta da igrač napreduje u pojedina područja prije nego li skupi određeni predmet ili napreduje u priči. LOZ to radi na puno sofisticiraniji način koristeći iteme i sposobnosti dok je kod Ary  napredak limitiran time što se neka vrata čas žele otvoriti čas ne. LOZ je definitivno izvor inspiracije, vidi se i iz toga da ova igra ima 4 glavna hrama vezana uz klimatska kretanja koji se nalaze u 4 regije koje se pak nalaze svaka u svom smjeru u odnosu na centralni hram (mapa iz Legend of Zelda – Majora’s Mask iz 2000. godine je poprilično slična).

U hramovima morate rješavati zagonetke, pametno koristiti okolinu i iteme koji su vam na raspolaganju. Da bi pristupili glavnom bossu potreban je poseban ključ (kao master key u LOZ) koji se nalazi u kovčezima koji su uljepšana verzija standardnih kovčega (također kao i u LOZ). Zagonetke su jednostavne, ali solidne. Baziraju se uvijek na efektima season orbova koji stvaraju sferu ili balon unutar kojeg vlada određeno godišnje doba. Orbovi se ne mogu kombinirati i ne dosežu maksimalnu veličinu ukoliko se stvore pored postojećeg. Ovo je važna mehanika koja je više praktična nego što nas ograničava. Postoje objekti koji povećavaju domet, ali i kristali koji unište sfere ukoliko ih dotakne. Iako je fora koncept, orbovi su nedovoljno razrađeni i iskorišteni. Naravno…LOZ je iste te mehanike sa godišnjim dobima puno bolje i detaljnije koristio davne 2001 sa GBA naslovom Oracle of seasons koji je izašao u paru sa Oracle of ages. Jedna sa zagonetkama baziranim na korištenju godišnjih doba a druga putovanje kroz vrijeme. Spoiler alert!!!!! … kraj Ary upućuje na nastavak koji je baziran na putovanju kroz vrijeme.

PERFORMANCE

Jako je teško zaključiti što je u ovoj igrici bug, što glitch, a što je jednostavno tako napravljeno odnosno NEnapravljeno. Ne radi se o specifičnim stvarima gdje morate ciljano napraviti sekvencu radnji kako bi slomili igru, dovoljno je igrati onako kako je namijenjena. Sve greške su sigurno zabilježene u prvih par minuta testiranja, pa je nejasno zašto je igra objavljena u takvom obliku. Igra puno bolje radi u handheld mode nego docked, a frame rate je na nekih max 30fps, nerijetko u zoni 12-20. Za usporedbu, Witcher 3 je puno stabilniji na Switchu. Kroz igru mi se dogodilo da sam propao kroz pod i zapeo u glitch zoni ispod građevina, 10tak puta se igra srušila na nasumičnim mjestima, Ary koristi animacije kretanja namijenjene za lift i kad je izvan njega, vrata unutar Hrama se ne žele otvoriti ili zatvore pa ste zapeli u prostoriji, a jedina šansa vam je stari save state, protivnici koji vas ozljeđuju iako su na podu pa ne možete skupiti zlato, zaglavljeni efekti i slično.

Uglavnom, dosta toga u  igri izgleda nedovršeno, čak postoji nekoliko NPC prodavača koji kroz cijelu igru nisu imali niti jedan item na stocku (tj. ako kupite sve od specifičnog prodavača na početku kasnije kad se pojavljuje više nema ništa novoga) niti kodiranu iti jednu rečenicu razgovora te vas dočeka samo prazan dialogue box za vrijeme svakoga pokušaja interakcije s njim.

ZAKLJUČAK

Da ne znate kad je napravljena, Ary and the secret of seasons bi procijenili na razdoblje između 2002. i 2010. godine. Svoju cijenu od 40 eura na Nintendo Switch konzoli apsolutno ne opravdava. Trenutno je na akciji 50%, što bi još moglo biti u redu da je igra dovršena. Mehanike sa kojima se igra trudi izdvojiti od konkurencije su već izmišljene i korištene u 2D svijetu prije 20 godina. Ako su već uzete kao inspiracija, samo ih je trebalo kvalitetno preslikati u 3D. Iskreno se nadam da će sve biti riješeno patchom u budućnosti. Igra ima potencijala, ne samo kao dobar samostalni naslov, nego i  kao serijal ukoliko tvorci opako zasuču rukave i stanu iza svoje ”We don’t just make games, we craft.”