11 godina nakon izlaska Sonic Colorsa, tada samo za Nintendo DS i Wii, dolazi nam nova, njena remasterirana verzija koja dolazi i za PlayStation, Xbox i PC. Budući da se radi o jednoj od najboljih Sonic igara prošloga desetljeća, pogotovo ako se uzmu u obzir one Sonic igre koje odudaraju od standardnog 2D igranja Sonica svakako je bilo vrijedno isprobati jednu od onih igara koje nisu bile totalno razočaranje na tom polju. No, puno je vremena prošlo od ove uspješnice, koliko je izdržljiva u 2021. godini, tek ostaje da vidimo.

Iako gameplay Sonic Colorsa nije nešto novo, pretpostavljam da puno ljudi nije tu igru igralo, pa joj svakako možemo pristupiti kao donekle novom ostvarenju. Uzimajući to u obzir, mogu reći da je Colors svakako odmak od standardnih 2D Sonica i svega što smo u zadnje vrijeme dobili. Prvenstveno tu mislim na povratak korijenima koji se dogodio u Sonic Maniji i oduševio mnoge. A ako pogledamo i neke izlete u akcijsku avanturu, kao što je Sonic Forces, vidljivo je da Colors odmiče i od toga. Točnije, puno je igriviji i zabavniji. Nakon prvotne konfuzije kada zaigrate sa Sonicom u ovom remasteru Colorsa (budući da je igra dosta brza, da se izmjenjuju 2.5, 3D i 2D dijelovi i da se malo toga objašnjava a odmah se ulijeće u šarenilo i akciju), setting se smiruje i lagano je postalo jasno da su developeri ipak kombinirali 3D i 2D Sonica i pokušali donijeti zlatnu sredinu koja ovoga puta neće biti u raljama retro izvedbe ili nekontroliranoga 3D kaosa.

Potpuni 3D nikad nije završio dobro za Sonica, tako da smo sa Colors dobili očekivano igranje ”na sigurno” u pojedinim segmentima koji kombiniraju 2.5D/ 3D okruženje koje se u određenim dionicama levela praktički neprimjetno mijenja u klasičniji 2D gameplay (ako ćemo biti precizniji, radi se o perspektivi iz trećeg lica i klasičnom side-scrollingu). Svaki puta možemo kroz taj proces uživati u šarolikim levelima, Sonicovoj brzini i prelazima kroz loopove, skupljanju ringsa i iznimno dobrom načinu napadanja neprijatelja klikajući ”x ”s čime se Sonic zavrti i bode neprijatelje, skačući od jednog do drugog i na takav način i dođe do nedostupnijih dijelova u pojedinom levelu. Nije nešto preposebno, no svakako odgovara Sonicovim sposobnostima i liku, te se zasniva na starijim i klasičnim njegovim ”moćima” koje znamo i volimo. Tako su zadržani i ringsi koji vam služe kao health, prilikom svakog udarca koji primite niste izgubili život nego vam ispadne svaki rings koji imate, primoreni ste neke od ispalih ponovno skupini i tako se osigurati da iduća pogreška ili udarac budu manje bolni. Tails nema baš pretjeranu funkciju u samoj igri, izuzev što kad nekad skupite njegovu ikonu dobivati mogućnost da vas vrati nakon izgubljenog života taman na poziciju na kojoj ste praktički izgubili život, a ne skroz do zadnje checkpointa. Začudo, i tih života je beskonačan broj, nema ”pravoga game overa” što olakšava igru značajno, i to nužno ne mora biti dobra stvar, jer je osnovni dio igre zasigurno manje izazovan. Pa zamislite samo da Crash Bandicoot 4 nije imao za faktor gubljenje života, koliko bi lakša igra bila. No, da li bi jednaki osjećaj zadovoljstva i pothvata bio nakon kompletirane igre?

Najveća novina u igri su wisps, bića koja ujedno i spašavate od Dr.Robotnika koji njihovu moć koristi da osposobi svoj veliki lunapark. Upravo lunapark po kojem Sonic i Tails idu i pokušavaju sve njegove kreacije zaustaviti i spasiti ta bića. Wisps  bića otkrivate kako napredujete kroz igru, a imaju funkciju klasičnog power-upa s kojima Sonic dobiva nakratko nove sposobnosti. Jedna od njih je munjevita kratkoročna brzina, druga lebdenje u visine, treća pretvaranje Sonica u bodlje zbog kojih se može kretati po stropovima itd. U prijevodu, wisps olakšavaju neke dijelove igre koje možete zahvaljujući njima brže proći, no ujedno otvaraju dotad nepristupačna područja na kojima možete ugrabiti crvene zvjezdice, više ringsa i općenito doći do boljega rezultata i bolje ”ocjene” s kojom završavate određeni level. Te ocjene nemaju previše na važnosti, kao ni rezultat i brzina prolaska igre, no Sonic Colors je (kao i svaki platformer koji drži danas do sebe) puno više od čistoga prelaska levela. puno je dijelova koji su skriveni pa čak i nemogući za pristupiti im dok ne dobijete neki novi wisp kasnije, a da osvojite sve trofeje, bonuse i kompletirate igru, poprilično ćete se namučiti, ali i upoznati svu ljepotu dizajna levela i sve prepreke i mehanizme koji su developeri pripremili za vas. Cijela ta ideja, iako simpatična, postaje zamorna jer wisp power upova dobivate sve više s više igranja, a nekad nije jasno koji wisp imamo u kojem trenutku (ikone koje ih obilježavaju nisu baš jasne, bar ne u početku), a i moglo se na drugačiji način dobiti taj replayability. No, dobro, ne može se reći da je ideja promašena i da nema logike, svakako će nekima biti ovo dobra inovacija i simpatičan način kako je osvježen Sonic i njegove avanture, no wisp kao bića su poprilično bezlična i ne gradi se neka emotivna poveznica s njima niti kroz igru, a niti kroz priču.

Priča je zapravo i jedna od lošijih strana igre. Istina, premisa je bazična i ne treba previše očekivati, no Sonic i Tails, kao i ostali likovi (a pod ostalima praktički mislim samo još na Dr.Robotnika), imaju dosta loše (dječje) šale, a cijeli zaplet je od početka jasan i ne donosi nekakvu napetost niti vas priča tjera da igrate dalje. Činjenica da će vas igra tjerati da je dalje igrate može se zahvaliti samo svojoj igrivosti i, donekle, brzom prelasku levela koji nam daje brzo pozitivan feedback što se tiče našeg napredovanja u igri i tjera nas dalje. Sonic Colors je za mlađe gamere i gamerke, no svejedno ne donosi puno po pitanju likova i priče. Što je donekle razočaravajuće budući da animirane adaptacije (koje su također za djecu) pružaju puno više što se tiče scenarija.

Multiplayer dio, kao i dio sa uređivanjem Sonica nije toliko potreban ni zabavan. Deluxe izdanje vam za više para donosi zlatne rukavice i tenisice za Sonica, koje nemaju nikakvu osim estetske funkcije. Također, navodi se da igra ima online multiplayer, no ja to nisam pronašao kao opciju u igri, a sav ostali multiplayer je kooperativni način igranja nekih misija i posebnom dijelu mape, a tu je još i određena vrsta time triala koja, također, ne znam kako bi nekome bila previše privlačna. Stoga mi nije jasno ni to uređivanje Sonica, a niti me, na kraju, ni ne zanima, jer da je bitan dio igre, a kamoli dobar, igra bi ga svakako malo jasnije istaknula u izborniku.

Kontrole su uvijek u Sonic igrama bile malo problematične. Ako se ne radi o klasičnom Sonic gameplayu, sve ostalo zna biti otežano i zapravo nekvalitetno izvedeno od strane developera, prvenstveno  u dijelovima u kojima se od vas zahtijeva preciznost i smirenost. Tih dijelova u Colorsu svakako ima, i nepotrebno su frustrirajući. Prepreke nisu toliko teške, ali hipersensibilnost Sonica na vaš input rezultira često glupavim pogreškama i padovima. Također, neki dijelovi pojedinih levela se u konačnici čine nepotrebnima, iako su ”eye-candy”. Prvenstveno tu mislim na dijelove u kojima se Sonic kliže po cijevima i izbjegava prepreke, što jesu kratke dionice, ali nekad prezbunjujuće, a i što češće igrate te dijelove tako sve bude jasnije i da responzivnost kontrola ni tu nije baš dobra. Također, moći nekih od “wispova”, tj. sposobnosti koje Sonic dobije su čak i premoćne, pa možete preskočiti dosta veliki dio levela i brže ga završiti. S jedne strane lijepo, s druge, ako niste jedan od onih koji će otkrivati sve tajne i vraćati se levelima do iznemoglosti, ispada štetno i liši igrače jednoga dijela iskustva već u startu. Ovi aspekti igre su možda i najproblematičniji, i koče igru da postane iznimno kvalitetan platformer. To, i neki šarm likova i narativna dubina svjetova i levela, bi svakako dobro došla. Ovako imamo jedan donekle iznadprosječni platformer koji je svakako sa Wii remoteom imao posebnu dimenziju, no budući da je na današnjim konzolama lišen toga (ne uključujući Switch), i ponuda platformera je dosta jača zahvaljujući Crashu, uspjeh igre će svakako biti izazov. No, izazov koji će, čini mi se, završiti donekle sretno, prvenstveno zbog svih pluseva koji čine Sonic Colors Ultimate dosta zabavnim i ugodnim iskustvom. Bez obzira što se uz još malo truda, moglo napraviti još nešto puno bolje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.