Napokon nova arkadna utrka! I to, ni manje ni više, nego iz Hot Wheels franšize koja svakako ima svoje fanove, starije i mlađe.  Milestone se nakon velikog broja simulacija, ohrabrio i odlučio izdati jedna arkadnu jurilicu koja, uvijek se bar tako nadamo kad dobijemo igru iz ovoga žanra, donosi zamamnu multiplayer akciju, online natjecanja i simpatičan, veseli i zabavni single player mode. To je, nekako, minimum što očekujemo, a usto je jako blizu maksimuma. Jer, nismo toliko izbirljivi. U moru neobaveznih mobilnih jurilica kojima nedostaje konzolaškog osjećaja i igranja, i velikog broja simulacija vožnji na konzolama, svaka konzolaška/PC arkadna utrka vrijedna je naše pažnje.

53 godine stare igračke Hot Wheels, koje najveću popularnost uživaju u SAD-u, no kao i svi drugi Mattelovi proizvodi, imaju karijeru i na našim prostorima, dosad su imali veliki broj video-igara. Počevši od prve izdane 1984. godine za ”komodorac” (Commodore 64), Hot Wheels igre su izlazile za Game Boy, DS, PlayStation 1, 2, i 3, osobna računala, a kroz 2010te ponajviše su bile prisutne na mobilnim uređajima, gdje su pokušali spojiti jednostavnost igranja, šarm, veliki broj automobila i mikrotransakcije, sa jedva solidnim uspjehom. Nakon gostovanja u Rocket League igri, i partnerstva sa THQ-om prije desetak godina, sada je Milestone dobio prava i povjerenje od Mattela da napravi Hot Wheels igru nove generacije. Preko 60 automobila, nove i stare staze te prepoznatljivi vizualni stil tako je došao i donio novi izvor zabave, brzine i dinamike. No, izuzev samoga gameplaya, i šarma kojeg već imaju, Hot Wheelsova najveća prepreka je možda činjenica da je jako teško ostati relevantan i zabavan na duže staze, i o tome ovisi veliki dio uspjeha ovakvih igara.

Nažalost, kao i mnoge druge slične igre, izuzev Crash Team Racing Remakea, ili Mario Karta, ni Hot Wheels Unleashed ne donosi puno sadržaja koje bi nas moglo zadržati u igri više od tjedan dana. Tu nema poznatih i simpatičnih likova, nema dodatnih modeova, nema aspekta napadanja i obrane (oružja) kao u navedenim hitovima. Autombili su glavne zvijezde, i to je logično i jasno, no igra bi trebala biti punija sadržaja i raznovrsnosti kako bi nas ”zakačila” na duže staze. City Rumble je glavni single player mode u igri koji donosi veliku mapu sa velikim brojem utrka i time trial izazova po raznim simpatičnim lokacijama kao što je biljarska soba, nečija kuhinja i slično. Pobjeđivanjem u ovim izazovima (koji su zapravo samo standardne utrke ili time trial izazovi) dobivate kutije (takozvane blind boxes, čemu ovakvo ime, ne znam) koje otvarate i tako dobivate nove ”automobiliće”. Budući da te kutije rade po principu loot boxova, lako je moguće da ćete i nekoliko puta dobiti dupli auto, no u konačnici je moguće dobiti do 60 automobila, među kojima su neki dosta poznati popularni iz Hot Wheels edicije. Od utrke do utrke, tj. misije do misije, idete na standardni način po mapi, neki put pobjedom granajući iduće izazove na nekoliko staza, koje onda svojevoljno birate, ali u konačnici ih morate prijeći sve kako bi završili igru. No, završetak igre i sve nagrade koje pokupite, nikako neće  biti dovoljne za sve automobile da skupite, a nekako ”na pola puta” kroz ovaj mode to ćete i shvatiti. Osim ako nemate jako puno sreće. Ili dodatnog stvarnog novca kojeg ćete trošiti na te kutije.

Skupljanje automobila svoj smisao nalazi, naravno, u multiplayeru, koji je zasad ipak malo nedorečen. Online imamo samo quick race koji nije prepun igračima/icama pa su neke utrke dosta osiromašene konkurencije, od većeg broja njih koji sudjeluju u utrci brzo nekolicina nestanu, što zbog veze, servera ili nekoga drugoga razloga. Usto se lako da primijetiti kako oni najbolji i najbrži na koje naletite imaju ista vozila, budući da neka, uz sve nadogradnje koje su dostupne svim vozilima ipak očito imaju određenu prednost i performanse koje ih čine bržima. Doduše, ovo je teško bilo dodatno provjeriti, a usto se stalno najavljuju novi rebalansi i novi sadržaj (koji košta, kao što je pack sa novim vozilima) tako da je malo nezahvalno procjenjivati u ovom trenutku cijeli online paket. No, nije predobro.

Što se tiče samog doživljaja vožnje i gameplaya, on je dosta blizu svom maksimumu za ovu igru, i iznimno je zabavan. Lijepo je svako malo nakon teških simulacija uskočiti u jednu arkadnu igru, koja obara s nogu svojom lakoćom upravljanja, brzinom i (donekle) zabavnim stazama. Automobili igračke doista se ponašaju kao takve, brze u svojoj ukočenosti, kao pravi minijaturni Hot Wheel (ili njegove jeftinije kopije) s kojima ste se igrali dok ste bili mlađi ili s kojim su se vaša djeca/mlađi nećaci/nećakinje igrali prijašnjih godina. Dobivate novčiće za nove automobile (tj. spomenute blind boxes) ili gears iteme za nove opreme i unaprjeđenje vašeg automobila. Njih također možete dodatno uređivati sa novim naljepnicama, bojati i stvoriti neki svoj stil automobila koji će vam se svidjeti i zbog kojeg će vas, možda, prepoznati u online igranju. Manje – više kao Micro Machines, pogotovo zadnja mobilna igra iz serijala otprije par godina. Svako vozila imaju boost, koji se aktivira ”x”-om, i koji se ”napuni” prvenstveno driftanjem u zavojima. Driftanje je dosta lagano izvedeno, i često pravi (i jedini) način da prođete zavoje, a kvaliteta istog ovisi o performansama vašeg vozila. U prvih sat vremena igre, i kad prođete negdje četvrtinu single playera, ta kolekcija neće baš biti velika.

Jednostavnost vožnje, i svega tri tipke o kojima morate paziti i koje koristite, znači da jako brzo igra postane malo ”dosadnjikava”. Staze koje donose prepreke također nisu previše maštovite – na stazama se nalaze lokve vode koje vas malo usporavaju, ogroman pauk koji baca mrežu i nakratko vas imobilizira (simpa, ali svejedno je takvih situacija malo), i ponekada barikada koju udarite ne daje dojam da se previše toga na stazama događa, niti da je previše dinamično. Ima poneke staze s prečacima, a ima i nekih gdje u jednom djelu staze samo počnete lebdjeti i nekako uletite u nastavak ceste, preokrenuti, i pokušavate se stabilizirati i krenuti dalje bez da je previše jasno što se točno dogodilo. Unatoč stazama kao što su studentova soba, biljarski stol, kuhinja (i slični) nekad se baš ne dobiva dojam da se tamo nalazimo. Bar ne kao u Micro Machinesima koji su to uvijek iskorištavali sa više stila. Na kraju poželim da postoji više power-upova, možda i nekih oružja u stilu Crashevih i Mario igara, no očigledno je ovo Hot Wheelsov stil. Ide se na sigurno, ali onda je siguran i konačan dojam.

No, igra ne ide na sigurno kada se igra sa mikrotransakcijama. Nije dugo trebalo da nam na naslovnici osvane prvi veliki DLC paket sa zamamnom cijenom. S obzirom da je osnovna igra također dosta skupa s obzirom što nudi, ne možemo ovo objeručke podržati, samo zato što je zabavna. Svakako stoji preporuka da se isproba i pronađe na nekom popustu, pa onda da sami svi zaključe koliko se zapravo isplati dodatno trošiti na nove načine uređivanja vozila i na online utrkivanja koja, zasad, ne donose previše svježine ni raznolikosti.

Hot Wheels Unleashed svakako je dobar test za franšizu, ali i za sam žanr. Koliko se može bez popularnih i simpatičnih likova koje imaju drugi, i koliko ovi popularni automobili, bilo kao igračke ili kao video-igra mogu biti značajni akter na današnjem tržištu zabavne industrije. Činjenica da se lako možemo zabaviti u igri, svakako pomaže, a želja za dodatnom lovom , da uspije, ovisi o jako puno aspekata. Po mom mišljenju, Unleashed ne zadovoljava neke od tih aspekata, no vrijeme, i obećane nadogradnje i novosti u igri će pokazati koliko se sve isplatilo. Zasada se radi o solidnoj, zabavnoj igri koja će vas zaokupirati na par popodneva.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.