Ništa drugo nam ne preostaje, nego krenuti s klišejem. Još jedna godina, još jedan Call of Duty. Ovog puta nije remaster, remake ili bilo koji od ostalih re-ova. Call of Duty: Vanguard je nova uzdanica koja nas vraća u period drugog svjetskog rata i direktno u sve užase koje su ljudi kao rasa priuštili jedni drugima. Možemo li progutati još jednom poznato okruženje, neprijatelje i povijesne prekretnice?

Koliko je realno da je ekipa iz Sledgehammer Gamesa uspjela u svom naumu da nam, kao što rekoh, poznato okruženje učini zanimljivim i napetim? Ruku na srce, sam povratak u setting ne nudi ništa pretjerano originalno i već smo se preko-nekoliko puta borili po francuskim selima, trgali nacističke tenkove po africi i slično. Spektakla i bombastične produkcije ne manjka niti u jednom segmentu. Sve pršti i buči upravo onako kako smo navikli od ovog serijala.

No, usudio bih se reći da je nakon dugo godina (nakon Infinite Warfarea koji je vrh ponude) u COD napokon stigla i priča u kojoj nas je briga za protagoniste i kako će se cijela priča rasplesti. Briga oko motivacija pojedinih likova je ipak nešto što izdvaja Vanguard od ostalih COD-ova. Sama igra je “razbijena” na više malenih priča/misija koje karakterno “opravdavaju” svakog pojedinog lika. OK, da, priča, singleplayer i tako to. Iskreno govoreći, svi smo tu prvenstveno zbog multiplayera. Ali, ajmo mi preko ovog uvoda u klasični review mode.

Operacija Phoenix

Vanguard počinje bombastično (kao i svaki COD) i ne daje niti sekunde predaha. Odmah u startu nam je jasno da srž igre predstavlja tim istog imena kao i njen podnaslov. Naime, se radi o kompilaciji vojnika svih savezničkih trupa u jedinicu imena Vanguard. Tako imamo ruskinju Polinu Petrovu, australca Lucasa Riggsa, britanca Arthura Kingslesa i amera Wadea Jacksona. Početna misija (op.a. vidi podnaslov) nas stavlja vremenski pred sam kraj rata ili njegove zadnje dane. Nacistički režim je slomljen diljem Europe i čeka se mjesec/dan/sat kada će Fuhrer kapitulirati. Što se tiče doslovno samog početka igre, tu je provjereni recept bjesomučnog prebacivanja u šestu za COD. Zauzimanje vlaka u pokretu, popraćeno oružanim sukobima je uvijek obećavajuća situacija i definitivno se radi o misiji koja je samo uvod u spektakl koji nas očekuje do kraja same igre.

Kada je u pitanju sam koncept misija, radi se o potpuno linearnom iskustvu (iako neke misije i mape odaju varljivi dojam otvorenosti), što je isto standard za ovaj serijal. Neki bi se mogli pobuniti da je linearno dosadno, ja mogu samo na to reći slijedeće – linerano je dosadno samo i isključivo ako nije dobro odrađeno. U pogledu Vanguarda, linearno je sasvim OK i dobro odrađeno.

Same misije su razbacane tematski. Tako imamo one u kojima spašavamo živu glavu, zauzimanja pojedinih neprijateljskih uporišta ili “običnog” šuljanja. Svaka od misija nam daje uvid u pojedine likove od kojih se sastoji  te samog razvoja priče koji kroz već spomenuti linearni koncept variraju od  dobrih do jako dobrih. Da, to znači da ćemo se vratiti na neke poznate i prožvakane lokacije. Staljingrad, već spomenuta Afrika, operacija Overlord (D-Day) samo su neki od “top-hitova” jednog od najmračnijih perioda čovječanstva.

Naravno, sve nabrojano dolazi u novom ruhu, konceptu i pristupu riješavanja misija. U prevodu, dok smo u prethodnim igrama išli ulicom A, sada idemo ulicom B prema konačnom objectiveu. Ne, zaista, ruku na srce, teško se oteti dojmu da smo već tu bili nebrojeno puta. Ono što spašava stvar tijekom reciklaže settinga jesu pojedinačne priče naših glavnih likova, odnosno protagonista Vanguard tima. Da ne spojlamo previše stvari, reći ću samo da Vanguard ima jednu od najboljih COD misija još od legendardne “All Ghillied Up” iz prvog Modern Warfarea. Razoreni Staljingrad u nacističkom obruču je nešto što je odrađeno fantastično i ostavlja knedlu u grlu dok gmižemo i izbjegavamo snajpere na otvorenom.

Strahote i očaj situacije u kojoj su se nalazili stanovnici Staljingrada je prikazana na brutalan način i u pojedinim trenucima ostavlja neugodan osjećaj u trbuhu dugo nakon završetka igre. Sve u svemu, COD:Vanguard uspješno i smisleno obrađuje već viđenu tematiku pa ne predstavlja preveliki Déjà vu u mozgovima igrača.

Into the Lion’s Den

Puškaranje, skakutanje, gmiženje i pokoje krilce. Da, mogli bismo reći da se radi o klasičnom pristupu gameplayu na koji smo navikli na ovaj serijal. Neke od stvari koje je Modern Warfare remake donio poput mountanja oružja na objekte, interaktivna vrata i krkanje iz blizine (takedown) je integrirano u Vanguard. Hrpica oružja svojstvena vremenu je tu, MP-40, PPSH-41, BAR i doslovno hrpa ostalih. Ako nekoga veseli, niže je i pun popis (neka od oružja su dostupna samo u multiplayeru).

Assault rifles:

• STG44
• Automaton
• ITRA Burst
• BAR
• AS44
• NZ-41
• Volkssturmgewehr

Submachine guns:

• MP-40
• Sten
• M1928
• Owen Gun
• Type 100
• PPSH-41

Light machine guns:

• MG42
• DP27
• Type 11
• Bren

Shotguns:

• Einhorn Revolving
• Combat Shotgun
• Gracey Auto
• Double Barrel

Marksman rifles:

• M1 Garand
• SVT-40
• G-43

Sniper rifles:

• Type 99
• 3-Line Rifle
• Kar98k

Handguns:

• Ratt
• Top Break
• 1911
• Klauser
• Machine Pistol

Launchers:

• M1 Bazooka
• Panzerschreck
• Panzerfaust
• MK11 Launcher

Melee weapons:

• Primary – Combat Shield
• Secondary – F5 Fighting Knife

Kao što vidite, oružja je na bacanje i neće se desiti niti jedan tren u igri kada ćete oskudjevati s municijom, jer doslovno je na podu ima koliko želite. Naravno Kar98k je najbolje oružje u serijalu ikada i nema smisla diskutirati o tome. Uz oružja i provjerene mehanike, noviteti koje Vanguard donosi u serijal su specifične “sposobnosti” koje pojedini od likova imaju. Iskreno, poprilično su beskorisne i cijelu igru možete “odraditi” da ne koristite niti jednu od njih. Neka od njih su poput Polininog cimanja protivničkih snajpera iz skrovišta tako da svoj vjerni nožić podigne iz zaklona i privuče paljbu. Wade ima “focus” koji mu omogućava svojevrsni aimbot na nekoliko sekundi. Fora je sve to, ali iskreno, moglo je to i zericu bolje.

Naravno, tu je i pokoje vozilo, koje povremeno vozimo sami ili nas netko od suboraca vozika uokolo dok mi nemilice kosimo “švabe”. Najgora stvar su zračne bitke u kojima kontrole imaju svojevrstan lag i definitivno su najgori dio gameplaya kroz cijelu singleplayer kampanju. Kada se podvuče crta, singleplayer kampanja je kvalitetno iskustvo s usponima i padovima. No, sve u svemu, dobar posao na nečemu što COD inače ima semi-traljavo odrađeno u većini igara u serijalu.

Welcome to Bougainville

A sada, ono što ste svi čekali, multiplayer! Apsolutno najbolji dio novog COD-a (kao i kod svih prethodnih) je njegov multiplayer aspekt koji je najjača strana Vanguarda. Kad kažemo najbolji, više mislimo na standardni s par pluseva. U svom “core” izdanju, Vanguard stiže s solidnom brojkom od osam modova koji se protežu na preko 20 mapa. Ovih 20 mapa je duplo više od onog što nas je dočekalo u “core” verziji prethodnika (Black Ops Cold War) i samim time već daje nadu da se Activision ovaj put pobrinuo da već u startu svi dobiju duplo više za svoje novce nego prije.

Mape su zaista raznolike i tumarat ćemo po razrušenim ulicama Berlina, gutati prašinu i pijesak na Desert Siege mapi, smrzavati se po Demyansku i slično. U svakom slučaju, siguran sam da će svatko naći “onu svoju” u ovom početnom popisu od dvadeset mapa. Ono što treba istaknuti da 16 mapa podržava sve modove, dok Champion Hill mod podržava sve četiri mape. A kad smo kod modova, možemo ih brzinski pobrojati:

• Search and Destroy – Klasični mod u kojem jedan od suprotstavljenih timova mora postaviti i aktivirati bombu, odnosno drugi ju mora deaktivirati.
• Domination – Sve znate, postoje kontrolne točke koje je potrebno držati određeni dio vremena kako biste pobijedili.
• Team Deathmatch – Dva tima, tko prvi do XY brojke, njegova pobjeda.
• Champion Hill – Varijacija na Team Deathmatch mod. Više malih duo ili trio timova koji se bore za prevlast na mapi.
• Patrol – Potrebno je zauzeti i kontrolirati/braniti zonu koja se kreće. Tim koji najduže kontrolira zonu prije isteka vremena je pobjednik.
• Free-for-All – Mod u kojem nema frendova. Ubij sve što se kreće i skupi najviše killova.
• Hardpoint – Jedan objective koji je potrebno zauzeti i držati koliko je god dugo moguće. Sirotinjski Domination, rekao bih. No, savršen raj za kampere.

Svima omiljeni killstreakovi su in, a scorestreakovi koje je Cold War uveo zadnji put su out! Iskreno, ideja da se igrači više fokusiraju na objective koje je Cold War forsao očigledno nije urodila plodom. Možda je ovo iznimno jednostran pogled na situaciju, ali nisam primjetio da su igrači igrali nešto drugačije u odnosu na prije uvođenja scorestreaka. Igrači koji su timski nastrojeni i žele pobjedu su držali objective bez obzira na scorestreak. Killstreak ipak ima puno više smisla i pruža više satisfakcije igraču u pogledu da je nešto postigao, pa samim time i tjera igrače da više pažnje posvete svom gameplay skillu.

Upgrade oružja i sve ostale điđe na koje ste navikli u COD serijalu su i dalje tu i nećemo ih ponavljati po tko zna koji put. Nekako mislimo da će najbitnija stvar u pogledu multiplayera biti pitanje svih pitanja. Koliko će se Vanguard dugo održati u smislu zainteresiranosti multiplayer igrača pored Warzonea, ostaje za vidjeti. Ono što možemo potvrditi da je već u tjedan dana subjektivan dojam, da igrača ima manje.

Bloodlust

Pogađate? Da, ZoNbiji su opet s nama! Prokušani i nikad dosadni recept, timsko preživaljvanje horde zombija koje jedino Left 4 Dead ima bolje (ok, nije loš ni Back 4 Blood) “odrađeno”. Treba spomenuti da je i ovaj mod doživio toliko željenu evoluciju. Sada nismo više u okruženju isključivo, već je potrebno i odrađivati pojedine misije u sklopu preživljavanja. Pa ćemo tako ići u patrole gdje ćemo raditi razne stvari poput praćenja artefakata ili skupljanja runa kako bismo “nahranili” Sin Eater obelisk i slično.

Neki igrači se žale da je na ovaj način razvodnjen sam zombie mod, ali iskreno govoreći, stagnacija nikad nije dobra. Ovi maleni pomaci su dobrodošli jer core gameplay nije stradao već se obogatio novim trenucima očaja u kojima koristimo zadnji metak kako bismo preživjeli ili spasili suborce. Kao i u multiplayer segmentu, upgrade oružja i sve ostale điđe na koje ste navikli su i dalje tu. I opet, zaključak je da se vrijedi baciti u ovaj mod povremeno, ako ništa drugo, da se malo odmorimo od stresa od multiplayera i bacimo u novu vrstu istog.

Valor and Ash

OK, singleplayer standard, multitplayer standard, pa čak i zombiji su standard. A kako to sve zvuči i izgleda? Paaaa, holywoodski. I opet bismo se usudili reći da se opet radi o standardu za ovaj serijal. COD: Vanguard je poput starog ratnog filma, kojeg smo gledali već hrpetinu puta, ali nije problem pogledati još jednom.

Neovisno o platformi na kojoj ga planirate igrati, Vanguard izgleda sjajno. Pršti, puca, buči i vrišti na svim cilindrima. S obzirom na to da se radi o crossplatform naslovu, developeri iz Sledgehammer Gamesa su odradili vrhunski posao i ne stiče se dojam da se radilo o “poglupljivanju” vizualne prezentacije kako bi “starije” konzole iz Playstation i Xbox obitelji mogle vrtiti Vanguard. Naravno, jači PC, Playstation 5 ili Xbox Series X|S će dati najbolje rezultate i na tim platformama igra izgleda apsolutno najbolje. Kako god okrenemo, zaista se radi o sjajnom audio/vizualnom paketu koji izgleda dobro na svim dostupnim platformama. Na svakom koraku ima neku eksploziju ili scenu nepreglednog razaranja di ne stignete pratiti sve. Pravi Michael Bay đir.

Što se tiče zvukovlja samog. Puške zvuče i buče brutalno, sama “težina” zvuka je na zavidnoj razini i odaje dojam visoke produkcije. Za soundtrack je zadužen proslavljeni skladatelj Bear McCreary i posao je odradio u standardnoj maniri uz pokoju vrhunsku skladbu (Polina’s Vengeance). Za one koji imaju konzole novije generacije (ili jači/skuplji PC), mogu biti bez brige i s ponosom pokazati svojim frendovima ili boljjim polovicama kako novi COD izgleda i tako opravdati svoju investiciju.

The Whole World is Burning

Poput Disney|Marvel produkcije, Activision iz godine u godinu ispaljuje novi Call of Duty. Svaki je standardno kvalitetan i dovoljno dobar da zadovolji svoje fanove i ljubitelje brzog i twitchy multiplayera. Vrijedi li punu cijenu “karte” svaki COD kao i Marvel film, teško je to objektivno sumirati.

Ukoliko ste jedan od gamera kojima je COD prosječna zabava i odigrate ga čisto “reda radi”, onda možda pričekajte nekakve popuste i tek onda kupujte. Za sve one koji vole COD gameplay, nema pretjeranog izbora. Gameri će migrirati s Cold War servera na Vanguard servere, jer je to tako. Samim time nema kako rekoh, nekog pretjeranog izbora.

Svima koji su “prisiljeni” uroniti u novi COD utjeha može biti da se radi o solidnoj kampanji s dobrim likovima i pokojom sjajno odrađenom misijom. Multiplayer dolazi bogatiji u startu nego prethodnik, zombiji su evoluirali. Tako da, ako ste prošli COD “uboli” bez grižnje savjesti, možete i ovaj, bez razmišljanja.