Kada je prije samo nekoliko mjeseci najavljena igra inspirirana popularnim Marvelovim „Čuvarima Galaksije“, bio sam poprilično skeptičan. Unatoč pakleno dobrom soundtracku, igra me jednostavno nije „kupila“ svojim prvim trailerom. Gorak okus u ustima koji su ostavili Avengersi natjerao me je da budem prilično oprezan sa ovim naslovom, osobito jer je dolazio iz kuhinje Eidos Montreala, studija koji je također radio kao ispomoć na prilično razočaravajućim Avengersima. Sve do samog izlaska igre, priznajem, nisam pretjerano vjerovao u nju, pa sam i dobrim dijelom smanjio očekivanja. Međutim, u toj svojoj ravnodušnosti nekako sam smetnuo s uma da se radi o single player igri te da je Eidos Montreal sjajan studio koji iz sebe ima nekoliko doista impresivnih single player ostvarenja, poput Deus Exa ili, recimo, posljednjeg Tomb Raidera.  Na moju sreću, a i na sreću svih Marvel fanova koji preferiraju single player igre sa snažnom narativnom komponentom, Guardiansi su se na kraju pokazali kao veoma ugodno iznenađenje.

Svemirski moroni u novom pokušaju spašavanja Galaksije

Kao što smo već spomenuli, Marvel’s Guardians of the Galaxy je nova igra studija koji u svome portfoliju ima nekoliko doista impresivnih single player story driven ostvarenja. U pitanju je prilično linearna akcijska avantura, koja donosi potpuno originalnu priču koja se vrti oko još jedne, do sada neispričane avanture famoznih Čuvara galaksije.

Naime, radnja igre smještena je u vrijeme samih početaka Guardiansa, nedugo nakon njihovog susreta i okupljanja u tim svemirskih šarlatana koji smo upoznali kroz Marvelove filmove i stripove. Peter Quill aka Star-Lord, Gamora, Drax, Rocket i Groot u ovoj igri su i dalje prilično nepovjerljivi stranci, a kroz igru ćemo pratiti njihovo zbližavanje i pretvaranje u jedan od najboljih, najpoznatijih i najdisfunkcionalnijih superherojskih timova ikada, kojem su genijalci iz Eidos Montreala posvetili doista impresivnu količinu pažnje.

Za dobar dio onih koji su se s Guardiansima upoznali isključivo putem Marvelovih blockbustera, moramo naglasiti kako nas u igri očekuje nešto sasvim drugačije. Sama pozadinska priča igre, koja se odnosi na porijeklo likova, drži se dobrim dijelom samog kanona, ali donosi i priličnu dozu različitosti u odnosu na filmski univerzum. Prije svega, Star-Lord i ekipa u ovoj igri nisu imali nikakvog dodira sa Avengersima, tako da nas očekuje potpuno nova priča koja se opet ne razlikuje od njihovih klasičnih avantura i bezizlaznih situacija u kojima se ova vesela družina vrlo često zna naći.

Naime, sama radnja igre vrti se oko još jednog pokušaja Star-Lorda i ostatka Guardiansa da spase cijelu galaksiju, nakon što su si sami zakuhali ne baš tako ukusnu kašu. U jednoj od svojih rutinskih prevarantskih misija, oni pokreću cijeli niz katastrofalnih događaja koji mogu dovesti do uništenja cijele galaksije. Naravno, na njima je kao i uvijek da na sebi svojstven način poprave svu štetu koju su načinili i po tko zna koji put, namjerno ili slučajno, spase cijelu stvar, a svi koji su barem mrvicu upoznati sa ovom kaotičnom ekipom mogu i pretpostaviti u kojem će smjeru njihova avantura otići.

Kada je u pitanju sama priča i karakerizacija likova, moram priznati da sam ostao i više nego ugodno iznenađen. Priča je krcata brojnim referencama i prepoznatljivim humorom, dok su Star-Lord i ostatak Guardiansa fantastično prikazani, čak mnogo bolje nego u filmovima i stripovima. Ono po čemu se ova igra izdvaja od mora sličnih jeste suluda količina odlično napisanih dijaloga između likova, koji jednostavno ne prestaju. Ne, ne šalim se, jer ova ekipa jednostavno „ne zaklapa“, tako da ćete dobar dio igre provesti istražujući sjajno osmišljene lokacije i boreći se sa tko zna kakvim svemirskim karakondžulama, slušajući ovu družinu kako neprestano „melje“,  pri tome ne želeći da ta njihova prepirka prestane, jer je jednostavno toliko simpatična.

Nisu samo Guardiansi sjajno okarakterizirani. Ekipa iz Eidos Montreala se prilično zadala oko svega, pa nas tako tijekom igre čeka susret sa brojnim odlično osmišljenim i odglumljenim likovima, od ogromne Lady Hellbender, preko cinične Nikki Gold, pa sve do zastrašujućih i pomalo „hellboyastih“ Blood Brothersa i još jednog Marvelovog lika kojeg ipak nećemo spomenuti kako ništa ne bismo spoilali.

Sam tijek i dinamika priče idealno su pogođeni, a sama igra na momente djelomično podsjeća na Mass Effect (uz izuzetak bilo kakvih „dubljih“ RPG sistema), s obzirom na to da povremeno nudi i određene dijaloške opcije, kod kojih naše odluke imaju posljedice u nastavku. A kako biste došli do kraja ove nezaboravne avanture, bit će vam potrebno nekih 15ak sati, koji će proletjeti u treptaju oka.

Hooked on a Feeling

Kada je u pitanju sam njen gameplay, Marvel’s Guardians of the Galaxy je prilično linearna akcijska avantura. Dobar dio igre je totalno straightforward, tako da nema previše lutanja naokolo niti bezbroj sidequestova koji nas uvijek nekako udalje od same priče. Čitav fokus igre je bačen upravo na samu priču,  koja nas vodi od početka do kraja, bez nekog posebnog „skretanja“. To ovom ostvarenju u potpunosti odgovara, a nešto starije igrače će vratiti u ono dobro staro vrijeme u kojem su priča i atmosfera igrale najznačajniju ulogu.

Naravno, činjenica da se radi o linearnoj igri ne znači sama po sebi da u njoj nema dovoljno sadržaja . Štoviše, pažljivim zavirivanjem u svaki kut svakog nivoa, igra nas često zna nagraditi dodatnim kostimima i scenama koje dodatno produbljuju ionako bogatu priču.

Uz klasično i veoma linearno istraživanje lokacija, srž samog gameplaya čini uzbudljiva i veoma dinamična borba, koja se uglavnom odvija u svojevrsnim arenama. Iako tijekom cijele igre kontroliramo isključivo Star-Lorda, ostatku vesele družine možemo izdavati naredbe za neke od njihovih posebnih napada. Sama borba se izvodi u stvarnom vremenu, a tim da dolazi do malog usporavanja prilikom dodijeljivanja tih napada. Iako bi vas ovakav borbeni sustav u početku mogao malo iritirati i frustrirati, vremenom postane prilično intuitivan pa više i ne primjećujete te mini pauze i zastajkivanja.  Ono što samoj borbi daje posebnu draž, jeste akcija u kojoj koristimo okoliš. Ovakvi potezi značajno utječu na cinematičnost igre, baš kao i famozni „Huddle Up“ sistem,  koji nam uz sjajni glazbeni intermeco (o mjuzi ćemo više u nastavku) donosi mini igru u kojoj je cilj svojim suborcima izrecitirati svojevrsni motivacijski govor i na taj način ih ojačati. Huddle up je fora i funkcionira veoma dobro, međutim vremenom zna postati naporan i dosadnjikav upravo zbog tih prekida u samom gameplayu.

Cjelokupni borbeni sistem pomalo pada u vodu, kada shvatite da je dobar dio poteza i napada vaših suboraca gotovo beznačajan i da se uopće ne razlikuje od drugih napada. Sve bi sasvim sigurno bilo mnogo bolje da je prilikom borbe ubačena i određena doza taktike, odnosno da su moći i sposobnosti suboraca iskorištene na pametniji način. Kada kažem pametniji način, onda mislim na to da bi bilo mnogo bolje da su, kao u većini RPG igara, specijalnosti svakog od likova mogle biti ključne za savladavnje određene vrste protivnika. Ovako se na kraju sve svodi na pucanje po protivnicima i davanje besmislenih komandi, sve dok živuljke koje vas napadaju konačno ne pokleknu i padnu.

Bez obzira na svoje mušice i manje nedostatke, Marvel’s Guardians of the Galaxy je veoma zabavno ostvarenje, čija vam pitkost i fluidnost neće tako lako dosaditi. Da je moglo biti bolje, moglo je, ali i ovako se radi o veoma igrivom ostvarenju koje će vas sve do odjavne špice držati prikovanim ispred ekrana.

Audiovizualni spektakl kozmičkih razmjera

Kada je u pitanju prezentacija igre, ono što je svima prvo zapalo za oko, a što je ujedno mnogima i zasmetalo, jeste potpuno novi izgled likova. O da, svi kojima su na spomen Guardiansa pred očima Chriss Pratt, Zoe Saldana, Dave Bautista i ostatak CGI likova mogli bi se iznenaditi kada vide da dobro poznati heroji imaju drugačiji stas i glas. To, naprotiv, nije ništa loše. Štoviše, samim time igra je dodatno dobila na autentičnosti. A kada već spominjemo likove, moram naglasiti da isti izgledaju sjajno. Uz veoma dobro odrađene facijalne animacije, na svakom od njih primjetna je ogromna količina detalja, od nitni na Star-Lordovoj kožnoj jakni pa sve do “kikica” na bradi do zuba opremljenog Rocketa.

Za dodanu dozu živosti svakog od likova dobrim dijelom su zaslužni i sjajni voice overi svakog od njih. Kao što sam ranije spomenuo, igra je krcata dijalozima i dinamikom između likova, zahvaljujući čeme se dobiva potpuni dojam jedne kompletne i veoma žive sredine.

S vizualne strane, igra jednostavno briljira, bilo da se radi o likovima ili pak maestralno dizajniranim lokacijama, kojima vrlo često dominiraju jarke boje, koje opet samom settingu daju poseban štimung. Istina, postoje određeni bugovi i glitchevi koji se primarno odnose na pucanje tekstura ili nepreciznost kontrola, ali sve je to prilično zenamarivo u usporedbi sa onim što sama igra donosi.

Kada je u pitanju sama prezentacija igre, za kraj sam ostavio ono najbolje – njenu glazbu!

Najbolji svemirski Juke Box i točka!

Svi koji su barem mrvicu upoznati sa Guardiansima, svjesni su koliki značaj za Star-Lorda ima glazba dobrih starih osamdesetih. Toga su i te kako bili svjesni autori igre, pa su u nju ubacili ne jedan, ne dva, već čak tri soundtracka.

Za potrebe fikcijskog benda Star-Lord, ekipa iz Eidos Montreala na čelu sa Steveom Szczepkowskim i Yohannom Boudreault je kreirala kompletan hard rock album. Tu je i klasični orkestralni soundtrack skladatelja Richarda Jacquesa, međutim glavna zvijeda igre je svakako njen licencirani soundtrack, kojeg Star-Lord neprestano vrti u svome svemirskom brodu Milanu, ali i na njegovom vjernom walkmanu. Billy Idol, Mötley Crüe, Europe i Rick Astley samo su djelić prebogate playliste koja vas u igri čeka. K vragu, kao klinac 80-ih, jednostavno moram spomenuti cjelokupni lincencirani soundtrack koji se nalazi u igri:

• Blondie – Call Me
• Blue Oyster Cult – Don’t Fear The Reaper
• Bobby McFerrin – Don’t Worry Be Happy
• Hot Chocolate – Every 1’s A Winner
• Wang Chung – Everybody Have Fun Tonight
• Tears For Fears – Everybody Wants To Rule The World
• EUROPE – The Final Countdown
• New Kids on the Block – Hangin’ Tough
• Pat Benatar – Hit Me With Your Best Shot
• Bonnie Tyler – Holding Out for a Hero
• KISS – I Love It Loud
• Flock of Seagulls – I Ran
• Culture Club – I’ll Tumble 4 Ya
• Mötley Crüe – Kickstart My Heart
• Simple Minds – Love Song
• Rick Astley – Never Gonna Give You Up
• Frankie Goes To Hollywood – Relax
• Def Leppard – Rock Rock Till You Drop
• Rainbow – Since You Been Gone
• A-ha – Take On Me
• Soft Cell – Tainted Love
• Loverboy – Turn Me Loose
• Autograph – Turn Up the Radio
• Wham! – Wake Me Up Before You Go-Go
• Scandal featuring Patty Smyth – The Warrior
• Starship – We Built This City
• Twisted Sister – We’re Not Gonna Take It
• Billy Idol – White Wedding

Ma neću samo spomenuti playlistu, već ću vam pružiti priliku i da čujete sve te nezaboravne hitove.

Iznenađenje godine?

Na kraju, kada sve zbrojimo i oduzmemo, dolazimo do jednostavnog zaključka – Marvel’s Guardians of the Galaxy je sjajna akcijska avantura koja još jednom dokazuje da klasične linearne single player definitivno nisu mrtve. Uz veoma ugodan gameplay, sjajno napisanu priču i likove te moćnu prezentaciju i produkciju i, moram još jednom spomenuti, fantastični soundtrack, Guardiansi nude doista nezaboravno iskustvo. Bez imalo pretjerivanja, u pitanju je najugodnije iznenađenje godine i igra koju niti jedan Marvel fan ne bi smio propustiti.