Sackboy: A Big Adventure nedavno je sletio na naša računala. Zapravo je diskutabilno koliko to uopće možemo nazvati slijetanjem s obzirom na to da nismo svjedočili nikakvim posebnim najavama, velikim trailerima, vijestima, odnosno bilo kakvom marketingu per se. Nakon što je u četvrtom mjesecu procurila vijest da Sackboy dolazi na Steam, ispada da je Sony digao ruke od daljnjeg truda jer igra se pojavila tako tiho i na prstima da u trenutku pisanja ovog teksta igru na Steamu igra tek nešto više od stotinjak igrača. Jako tužno, no idemo vidjeti kak se naša jutena vreća drži.

Priča započinje u Craftworldu, svijetu sašivenom od raznih materijala u kojem “ljudi vreće” uživaju u svojim veselim životima sve dok jednog dana zli Vex ne raspara (doslovno) nebo i sa velikim usisavačem počne usisavati sve živo. Vexov zli plan uključuje porobljavanje žitelja Craftworlda kako bi s tom radnom snagom sklepao dijaboličnu mašinu kojom će svijet pretvoriti u noćnu moru. Tada u akciju stupa naš protagonist Sackboy, koji uspijeva pobjeći skupa s nacrtima paklene mašine te ostatak igre uz pomoć raznih prijatelja pokušava spriječiti Vexov ultimativni plan.

Sackboy: A Big Adventure je spin-off nastavak nadaleko poznate platformerske franšize LittleBigPlanet. Za razliku od originalnih nastavaka koji su se odvijali u 2.5D svijetu, Sackboy je prešao u gotovo potpuni 3D ali i dalje s pogledima iz različitih perspektiva koje se dinamično izmjenjuju u tijekom igranja. Igrač kontrolira našu glavnu zvijedu igre Sackboya na svojevrsnom hubu ili početnoj mapi iz koje ulazi u pojedine levele i ostali dodatni sadržaj. Prelaženjem razina sakupljaju se takozvani Deamer Orbovi kojima se plaća otključavanje novih razina te se tako napreduje kroz igru.

Sackboyjevi pokreti uključuju slobodno udaranje/šamaranje, rolanje po podu, skok na prsa, uzimanje predmeta kojima može mlatiti protivnike ili ih bacati okolo itd. Potezi se također mogu povezivati u kombinacije kako bi Sackboy skočio više ili dalje. Svaka razina sadrži cijeli niz interaktivnih objekata i uvijek ćete morati koristiti neke od spomenutih poteza kako biste napredovali. Također postoje i brojni powerup-ovi tematski vezani za pojedine levele, tako ćete negdje koristiti kuku za njihanje za prelazak velikih udaljina ili za penjanje, plazma pumpe s kojima možete levitirati kroz zrak i slično. Više je nego jasno kako su developeri pomno krojili cijelu mehaniku i ona je što se mene tiče zbilja izvrsna. Pošto već spominjem, volio bih naglasiti kako u igri postoji 47 različitih levela koji su u principu linearni, ali ćete ih zbog naravi skupljanja svih skrivenih kugli vjerojatno ponavljati, nekad i više puta. Pored toga, postoje i skrivene razine te razni vremenski izazovi koji će dati dovoljan sadržaj za igranje. Igra je potpuno optimizirana za kooperativno igranje, a neke ekstra razine su čak napravljene posebno za igranje u timu.

Valja naglasiti kako u Sackboyu za razliku od originalne franžize LittleBigPlanet ne postoji čuveni level editor, odnosno takozvani Creative Mode. Da, to je malo razočaravajuće, no vjerojatno nije bilo moguće napraviti tako nešto s obzirom na 3D narav igre. To je uveliko smanjilo sadržaj odnosno dužinu same igre, a za brzi prelazak Sackboya ćete potrošiti desetak sati. Kako bilo, postoji određena vrijednost u sakupljanju svih collectiblesa i 100% prelasku igre, pogotovo ako uzmemo u obzir i stotine različitih kostima u koje možete obući svog Sackboya. U Zom Zom trgovini ćete moći kupiti razne kostime samuraja, zombija, voća, uskršnjih zečeva i ostalih živina. Zabavno je što igrač može kreirati vlastiti kostim, kombinirajući različite opcije za glavu, oči, kosu, tijelo i ostale dodatke. Sve dijelove kostima je moguće kupiti sa bodovima koje skupljate igranjem, tako da vas na taj način igra ohrabruje na stopostotnom “čišćenju” svih razina.

Jedna od stvari koje obično ne pratim detaljno, ali kada razmislim zna biti jako zamorna, jeste audio pozadina igre. Pogotovo u platformerima, gdje u principu često ponavljate istu stvar, nakon kraćeg igranja ćete naučiti soundtrack i muzika će vam postati jako repetitivna. U Sackboyu to nije slučaj i nakon što sam istražio, shvatio sam da postoji preko četrdeset pjesama, što me pomalo i iznenadilo, stoga palac gore za audio doživljaj. Što se pak tiče izgleda, dizajn je jednom riječju fantastičan. Žive boje i oblici su na sve strane, objekti dizajnirani do najsitnijih detalja, bilo da se radi o običnoj praznoj konzervi ili velikim igračkama poput lokomotiva.. Dakle, nešto poput modernog Toy Storyja.

S grafičke strane, također se nema što dodati. Igra je bila lijepa i prije dvije godine, a sad je još bolja. Veće teksture, detaljniji modeli, osvjetljenje koje je fascinantno dobro riješeno za jednu igru koja je prikazana kao crtić, jedno je od boljih koje sam vidio. Ako na to dodamo podršku za ultra široke ekrane do 21:9 omjera, mogućnost otključavanja fpsa, Nvidia DLSS2 i potpunu podršku za Dual Sense kontrolere, zaključak je da su developeri iz Sumo Digitala dostavili još jedan izvrstan port Sonyjeve ekskluzive. Ono na što ja patim i što uvijek naglašavam i cijenim jeste optimizacija. Iako se možda po nekim online komentarima čini da je Sackboy zahtjevna igra, pogotovo uz korištenje raytracinga, nakon nekoliko brzih zakrpi (prije izlaska igre) i novim grafičkim driverima, igra radi fantastično. I na sasvim prosječnom stroju ćete moći uživati u vrlo visokom fpsu. Moj zaključak je, još jednom, izvrsno odrađen posao. Dosad me samo prvi Marvel Spider Man malo razočarao i vidjet ću uskoro kako će proći Miles Morales, no trend svih ostalih portova je fascinantan.

Na kraju, što da zaključim? Moram biti realan i javno reći da je igra svakako ciljano dizajnirana i pravljena za nešto mlađu populaciju, točnije one najmlađe gamere. No zar je to loše? Zar i odrasli ne mogu uživati u takvim naslovima? Kao dijete sam odrastao na platformerima i dan danas sam fasciniran njima. Sackboy je tako dobro odrađen da se svojom igrivošću i mehanikom bez problema može svrstat u ešalon onih najboljih. Da, igra je kratka, moglo je biti malo više sadržaja. To primjećujem čisto radi cijene igre od 60 eura, no svi znamo proceduru oko toga, tko želi platiti manje, sačekat će već čuvene Steam popuste. Da ne zaboravim, dajem veliki minus Sonyju, ne developeru i ne igri već izdavaču Sonyju koji je tako naprasno napustio jednu svoju izvanrednu ekskluzivu. Objavio ju je bez posebnog reklamiranja i marketinga. Dok s druge strane vidim kako se pompozno očekuje port Miles Moralesa i kako mi gradom prolaze tramvaji presvučeni u God of War Ragnarok pizdarije, jednostavno mi je žao malenog i napuštenog Sackboya koji definitivno zaslužuje više.

Zabavno, jednostavno i vrlo dobro napravljeno. Ovo je možda najbolji način kojim bi opisao Sackboy: A Great Adventure i vjerujem da bi bilo jako teško pronaći nekoga tko se nebi složio sa mnom. Voljeli platformere ili ne, pletena lutka će kad tad osvojiti i najtvrđa srca, garantiram.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.