Više od četiri godine bilo je potrebno da dobijemo novi Mortal Kombat. Iako je Aftermath ekspanzija za MK 11 jasno dala do znanja da se sve vraća na početak priče, ostale su nepoznanice koliko točno idemo otpočetka. Dolaze li sasvim novi likovi iz prošlosti koje nikad nismo vidjeli do sada, vraćaju li se Scorpion i Sub-Zero, kako se Liu Kang snalazi u ulozi zaštitnika EarthRealma, što se točno reboota u serijalu, sve su to pitanja koja su ostala otvorena čak i nakon prvog trailera za Mortal Kombat 1. Ukupno dvanaesti glavni naslov u serijalu, nastavak koji sa brojkom ”1” naznačuje sasvim novi početak, napokon je izašao ovoga mjeseca, u svoj svojoj ljepoti. No, jesu li ljepota i visoki budžet dovoljni da se pridruži utrci za najbolju fighting igru ove generacije, koju zasad predvodi sjajni Street Fighter 6?

Mortal Kombat se uvijek dosada mogao pohvaliti zanimljivim story modeovima. Mnogi će i dalje kritizirati neke dijelove priče i likove, no ostaje činjenica da je story mode u MK igrama puno ranije došao u središte single playera nego kod konkurencije. Stoga nije čudno da se ovaj novi početak spaja sa pričom prošloga nastavka te se kroz priču dobije objašnjenje, kako za roster igrivih likova, tako i za logiku kameo boraca koji su često pravi duhovi prošlosti. Ima nešto zaista lijepo kada u novom ruhu, uz ovakvu grafiku, vidimo ”starog” Kanoa, Sonyu, Sektora i još neke likove iz prva tri dijela koji su obilježili 1990te.  Tako su nam Ed Boon i ekipa i ovoga puta pripremili pozamašan story mode sa 15 poglavlja koji donosi puno zanimljivosti. Kao što je to već neko vrijeme u NetherRealmovim igrama (bilo da su MK ili Injustice), svako poglavlje je posvećeno jednom od likova s kojim se borimo tada kroz 4 do 6 bitaka prateći priču, zaplete, rasplete, izdaje i nakon toga prelazimo na drugoga i tako sve do kraja i velike bitke i zadnjeg bossa. Svima koji su igrali prijašnje MK igre story mode u ovoj igri biti će jako poznat, jer je narativni dizajn isti. Što se tiče same priče, motivacija i likova, može se reći da počinje dosta imaginativno i simpatično. Stari poznati likovi su sa ovim rebootom koji je Liu Kang napravio dobili nove sudbine, možda i malo promijenjene karaktere, a kroz priču dobili smo neke zanimljive nove pozadine i motivacije likova, kao što su Baraka, Reptile i Mileena. Lokacije koje posjećujemo, kako se priča grana u prvom dijelu pa i kako dolazimo do nekih bitaka prešlo je na višu razinu, i sa početnom ekipom junaka često ćete uživati i ponekad se nasmijati, što je uspješno uhvaćena čar, usudio bih se reći, osporavanoga prvog Mortal Kombat filma. Igra i story mode imaju svako malo neke suptilne easter eggove, kako na određeni legacy tog filma, tako i samoga serijala. Šteta je što se, donekle, sve raspada u završnom činu. Iako je kaos koji se događa zabavan u svom apsurdu, neke vjernije pratitelje MK kanona bi moglo razočarati malo kako su se svi dijelovi priče razriješili i što smo na kraju dobili. Ostaje mi dojam da u impresivnom broju likova koji MK univerzum ima, i priči koju su dosad razradili par puta ipak ne znaju što dalje sa svim time i da se pomalo boje riskirati sa velikim brojem novih likova i promjenom priče. Sad već imam dojam da se stalno ”vrtimo oko istoga” i ako se nešto drastično ne promjeni sa budućim iteracijama, jedan dio igre koji pomaže tome da se digne hype oko njenog izlaska mogao bi postati nebitan. No, o tome još malo kasnije.

Srećom, oko Mortal Kombata 1 puno toga stvara taj hype. Nostalgija je tu jedan od glavnih aspekata (dolazak Jean Claude Van Dammea je maestralni potez koji se čekao od prve igre i napokon je tu), kao i gostujući likovi koji su najavljeni. Naravno, i sam gameplay je bitan, koji je ovoga puta osvježen kameo borcima. S obzirom na prošli MK, igra je sporija, dosta toga je izmijenjeno, no ipak neke stvari i dalje ostaju iste. Voljeli neki borbenu mehaniku u zadnjim MK igrama ili ne, mnoge posebnosti takve mehanike, pa i neke njene boljke (da neki potezi i kretanje se doimaju ukočeno, da je teško pobjeći iz situacije u kojoj vas protivnik uvuče u napade i comboe itd.) su tu i dalje. Poznati potezi nekih od likova i dalje se izvode na isti način, fatal blow koji radite kada vam ostaje malo energije i dalje je tu, novi comboi koji daju prostora za nova taktiziranja taman su napravljeni za mnoge koji su voljni vježbati ozbiljnije, a kameo borci su bitan dio toga. Kao varijacija assist likova koje smo imali u nekim drugim igrama (kao što je Marvel vs. Capcom serijal) ovdje je malo ipak drugačiji. Naime, iako s tim likovima sa jednostavnim pritiskom jedne tipke možete pozvati vašeg kameo borca koji će napraviti neki napad i tako vam malo olakšati borbu, prva stvar koja ovdje doskače jest da kameo likovi nisu igrivi likovi. Samim time je jasno da imaju malo slojevitije karakteristike i ulogu nego u drugim igrama i da su se developeri posvetili razvijanju nove dimenzije borbene mehanike.

Iako je nemoguće u ovom kratkom vremenu igranja za pisanje recenzije provjeriti sve likove i sve kombinacije, čini se da funkcionira dosta dobro i zanimljivo, te da je dodatan sloj već ustaljenoj mehanici borbe. Naime, neki Kameo borci funkcioniraju više za napade, drugi za obranu, treći za produživanje comboa koji ste počeli raditi, neki od njih vam protivnika bacaju u vis kako bi mogli krenuti sa svojim napadima, a zbog toga je jako i važno kojeg igrivog lika spajate s kojim Kameom. Nekad, čini se, ovisi dosta i o tome s kim je vaš protivnik izabrao suradnju i interakcija sa svima njima tijekom nekih poteza i comboa može biti bitna. Tu igra daje prostor za puno vježbanja, isprobavanja i kombiniranja što će svakako produžiti igru jer uz 22 igrivih likova (i Shang Tsung kao preorder bonus) imamo i 15 Kameo likova što stvara veliki broj kombinacija i nekih taktika koje ćemo tek vidjeti na raznim turnirima. S tim će biti najzadovoljniji oni koji ozbiljnije pristupaju fighting igrama, pa i oni koji se profesionalno natječu, i sve te stvari je najbolje prepustiti njima, a i vama da ih sami isprobavate. Dobro je što, ako niste zainteresirani za sve te finese, MK i dalje donosi dosta zabave i Kameo borci mogu biti korisni čak i u tom najosnovnijem pogledu da vam samo pomognu par puta unutar meča.

Nakon story modea, single player iskustvo u ovoj igri zasniva se na poznatim tornjevima (Towers mode) gdje možemo obavljanjem tornjeva različite veličine završiti igru s nekim od likova i vidjeti njihov what if završetak. Oni su opet odrađeni samo slikama i naracijom, i opet se kreću od onih koji nas zamisle oko toga da li će na kraju biti kanon, do onih punih easter eggova, neki puni humora ili pojavljivanja nekih drugih likova iz serijala koji se inače ne spominju u glavnoj priči igre niti su igrivi i tako dalje. Tu nema puno novosti naspram prijašnjeg nastavka, dok je najviše novosti  zapravo u trećem modeu zvanom Invasions. I dok su neki očekivali novi Shaolin Monks mode ili malo drugačiji story mode u kojem imamo istraživanja i platformske elemente, NetheRealms je sa Invasions odlučio donijeti novu verziju i hibrid prijašnjih modeova kao što Krypt i Towers of Time. U Invasions modeu birate jednog od likova i jedan Kameo (možete iste i mijenjati bilo kad tijekom igranja) i iz ptičje perspektive pokrećete svoga lika od jedne do druge točke. Uz blagi narativ zašto i kako ste tamo, te što točno radite i koje prijetnje su pred vama, Invasions je zapravo mode u kojem se krećete po raznim realmovima i skupljate razne iteme s kojima možete uređivati likove. Doduše, tijekom igranja prvih par realmova koje mode donosi na taj način možete i otključati nekoliko Kameo likova koji su vam zaključani na početku, pa ako želite Motara, Scorpiona i Sub-Zeroa igranje ovoga modea je obaveza. I dobro je da ima i takve, konkretnije, nagrade, izuzev samo novih predmeta za customizaciju likova. Koji su, doduše, dosta imaginativni i zanimljivi češće nego što su jednolični. Tu i skupljate dragon coinse s kojim možete, po principu loot boxova, dobiti još poneki item i tako krenuti u detaljniju customizaciju likova. Simpatičan mode koji će svakako produljiti igranje, pogotovo za sve one koji su željni da otključaju još pokoji fatality, novu masku za Scorpiona, nove palete noja za Kitanu, ali u suštini se radi o dosta sporom grindanju. Neke stvari ćete dobiti brzo (većinu kameo likova), no kad kažem sporo mislim i na kretanje vašeg lika po mapi, a i jednolične borbe. Barem je tako za sada. Invasions bude intrigantan prvih sat vremena, no ubrzo postaje predvidivi i jednoličan, sa svega par mini igara, Test your might dionica i sa puno borbe sa raznim ne-likovima koji dolaze iz drugih timelinea i koji su varijacija likova u rosteru. Ne može se reći da se developeri nisu potrudili, jer čak su ubacili malo taktiziranja oko toga koga uzeti za određene bitke, postavljena nam je i tablica sa elementima i njihovim odnosima, pa tako će vam neke bitke i izazovi biti lakši, recimo, ako uzmete lika koji baca struju protiv lika koji baca vatru itd. Očito je da će ovaj mode biti vezan za razne evente i challenge kojima će se igra ”puniti” u idućih godinu (ili više) dana te bi svakako mogao biti zabavniji i šarolikiji nego što je sad. Svakako će u njemu uživati fanovi i kolekcionari, dok će oni koji više simpatiziraju story mode i ne pretjerano ozbiljno vježbanje i usavršavanje sebe u igri, vjerojatno brzo odustati od ovoga.

Online multiplayer, na kojem se, uz sve ove iteme i nagrade koje dobivamo kroz grindanje (i/ili mikrotraskacije) zasniva duži vijek ove igre donosi sve što možemo očekivati. Doduše, to može biti i mali minus nekima jer tu MK nije uveo previše novosti. Uparivanje je nekad nepošteno, ali kad sve funkcionira svakako onda funkcionira jako dobro. Za razliku od mnogih drugih igara u žanru, ovdje nemamo slojevitiji HUB i ”druženje” s ljudima online, niti neke posebne evente (barem zasada) pa se može okarakterizirati da je MK 1 u ovom pogledu malo staromodniji. Tu su samo ranked i casual mečevi i nema onoliko sadržaja koliko single player ima, barem zasada. Iako će ovo mnogima biti dovoljno, čudno je da, s obzirom na kompletan paket i ovoliko sadržaja, nisu i ovdje malo ”dali gasa” i pružili neke veće novosti. No, i dalje se radi o sasvim solidnoj ponudi koja će, sa nadamo s  dolaskom cross play podrške, biti jača s vremenom.

Fantastičan aspekt igre, o kojima već tjednima pričaju i neki moji poznanici i prijatelji koje baš i ne zanima igranje ove igre, jest grafika i općenito kvaliteta produkcije. Scene u story modeu su kvalitetno izrežirane, a budući da je igra toliko grafički dobra da ostavlja dojam u nekim trenucima da se gleda film/serija, a ne videoigra, nije ni čudo da su ti isti poznanici i prijatelji odlučili odgledati većinu priče na YouTubeu. Iako neki od likova izgledaju ”realnije” i bolje od drugih, zapravo se radi o nijansama i dodatno je ljepota potencirana sjajnim stazama na kojima se igra. Living Forest nikad nije izgledala ljepše (a i sablasnijie, Johhny Cageova kuća je nevjerojatno ispolirana, a sve su staze zapravo pune detalja koji, u kombinaciji sa dobrim zvučnim efektima i modelima likova donose titulu Mortal Kombatu 1 kao grafički najboljoj fighting igri današnjice.

Mortal Kombat 1 je luksuzan proizvod koji se drži tradicije i voli svoju prošlost. Toliko da je vraća svako malo i još uvijek ima nešto ”staro” i dugo zaboravljeno za vratiti i oduševiti ljude. Prateći ovu franšizu preko 20 godina, igrajući prva tri dijela u trenutku kad su izašla, odigravajući sve priče, gledajući sve filmske i serijske adaptacije , meni se ipak čini da lagano taj ++švedski stol” ostaje bez svježe ponude. To nikako ne znači da se svi i dalje ne možemo dobro najesti. Oko samih koncepta igre ima promjena, Kameo je velika nadogradnja na neke prijašnje assist sustave koje smo viđali. Ali budući da MK 1 počiva i na svemu ovome sporednom, likovima koji tu moraju biti i pričom koja mora donijeti neko uzbuđenje i kvalitetan single player sadržaj, ostaje pitanje što nas čeka u budućim iteracijama koje će nedvojbeno doći. Kao i Street Fighter VI prije njega, i Tekken 8 nakon njega, fighting igre sve jasnije i jače ulaze u live service domenu, a potraga za elementima koji će taj dodatni prihod održati nekoliko godina, sve je jača. Što ćemo izgubiti po putu, ostaje da vidimo, no u slučaju Mortal Kombata 1 još uvijek nismo izgubili ništa. Ali dobro bi bilo dodati neka stvarno drugačija jela na taj stol uskoro. No, to su teme za jedan drugi tekst.

Uz Street Fighter VI i Mortal Kombat 1 fanovi fighting igara, bili oni profesionalniji ili oni koji traže mjesec dana zabave i sadržaja te povremeno igranje sa drugima (offline ili online) neće biti nezadovoljni. Dapače, kod Mortal Kombata 1 se radi o samom vrhu ponude igara ove godine. U žanru i izvan njega.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.