Hot Wheels nisu samo igračke, oni su dugo bili i dio gaming svijeta sa raznim iteracijama u zadnjih 40 godina. Bilo da se radi o Game Boyu ili PlayStationu, Hot Wheels je uvijek imao svoju publiku i često je bio potencijal za razne developere da naprave kvalitetnu arkadnu jurilicu koja bi mogla ostvariti dobre rezultate na tržištu. Milestone, koji imaju i više nego dovoljno iskustva sa simulacijama utrka i raznim racing iteracijama, dobili su prava za ovu franšizu još prije par godina, i počeli koristiti svoje znanje u izradu Hot Wheels igara koja ne naginje simulaciji, nego zabavi, packovima, multiplayeru i mogućnošću izgradnje vlastitih staza. Dvije godine nakon njihovog prvog pokušaja, Hot Wheels Unleashed, solidnog Milestoneovoga početka u arkadnim jurilicama, dolazi nam nastavak koji bi svakako trebao naučiti na greškama, ali i na uspjesima prvijenca.

Zbog toga je i neizbježno pristupiti recenziranju ove igre kroz prizmu prvog nastavka, koji je ukazao na njen potencijal, ali i istaknuo neke probleme s kojima se igre u ovom žanru često bore. Kada su više ”dječjeg” karaktera, kao što je nedavno pokazao Smurfs Kart, ali i prethodni Unleashed, nedostatak single player sadržaja je velika boljka. Nastavak je to riješio relativno uspješnije sa Treasure Rampage modeom, kampanjskim diijelom igre koji nažalost i ovoga puta se zasniva samo na kretanje po mapi po kojoj obavljate misije u obliku standardnih utrke, time trial izazova i slično. U svoj naivnosti i ne pretjeranoj privlačnosti sa pričom, Hot Wheels 2 je unio neki osnovni sadržaj koji omogućuje napredovanje igrača i zarađivaje jedne od tri valuta koji će biti od koristi u drugim modeovima.  Skill points omogućuju kupovinu novih skillova za pojedinačna vozila, upgrade kits unaprjeđuju performanse vozila na višu razinu, dok spin tokens omogućuju kupovinu Hot Wheels spinova u kojima možete dobiti neko legendarnije vozilo ili ove druge dvije valute. Ima tu malo i previše valuta i opcija, mnoge od kojih su mogle biti puno pametnije i lakše riješene. Mnoga vozila u ovom nastavku su ista kao u prijašnjem, dok je najveća novost dolazak motora i ”monster truckova” što je dobrodošla svježina u ponudi. Točnije, sada imamo klase vozila (Rocket, Balanced, Swift, Drifter, Off-Road i Heavy Duty) koje donose strategiziranje i razmišljanje ovisno o zadacima i stazama na kojima se utrkujete. Određena klasa bolje prolazi kroz lokve, druga je brža, treća ima bolje ubrzanje i učenje tih posebnosti i mana često donosi bolje rezultate jako brzo.

Sam gameplay je praktički isti kao u prošloj verziji. Mehanika vožnje je jednostavna i zabavna, vozila dosta dobro ”klize” kroz stazu i pristupačno je za mlađe i starije. Nije pretjerano izazovno, ali je zabavnije nego prošli put, jer je dodan skok, kao i mogućnost napadanja protivnika sa posebnim bumpom (na kocku i krug, u slučaju PlayStationa). I dalje posebna oružja ili obrambeni power- upovi nisu dio igre, što bi, i dalje sam takvog mišljenja, malo produžilo interes za igru i stvaralo dodatne strategije u vožnjama. I to prvenstveno jer staze koje su dostupne i ovoga puta ne donose previše izazova ni ukazuju na neku pretjeranu maštovitost što se tiče prepreka  – “na stazama se nalaze lokve vode koje vas malo usporavaju, ogroman pauk koji baca mrežu i nakratko vas imobilizira  i ponekada barikada koju udarite ne daje dojam da se previše toga na stazama događa, niti da je previše dinamično. Ima poneke staze s prečacima, a ima i nekih gdje u jednom djelu staze samo počnete lebdjeti i nekako uletite u nastavak ceste, preokrenuti, i pokušavate se stabilizirati i krenuti dalje bez da je previše jasno što se točno dogodilo.” Ovaj dio u citatu je kopiran iz moje recenzije prve igre, i poprilično je razočaravajuće da i dalje u potpunosti vrijedi i za njen nastavak. Svakako pomaže što imamo razne lijepo dizajnirane lokacije i što se promiče osjećaj da igramo sa autićima po dnevnom boravku, no nedostaje ”ono nešto” da se jače i bolje zagrijemo za stil Hot Wheelsa i što oni jesu.

Kao i prošli put, i sada imamo dodatne pakete sa automobilima koji se naplaćuju i koji su vjerojatno najbitniji i najzabavniji u kontekstu multiplayera. Multiplayer se nije mogao previše provjeriti ovoga puta jer je uparivanje s drugima bilo dosta dugotrajno i teško, dok lokalni donosi split-screen opciju, a tu je i novi Eliminator mode kojim se izbacuje zadnji auto u utrci kada timer dođe do nule. Ako tome dodamo i  Drift master misije u kojima možete dobiti nova vozila također može se bez zastajkivanja reći kako je u nastavku više modeova i za single play i za multiplayer, a dolazak cross-playa svakako će na duže staze pomoći da novi eventi u online multiplayeru budu posjećeni i konkurentniji.

Nepotrebni loot box sustav iz prvog nastavka više nije tu, a dobili smo sustav level upanja za igrače preko kojeg se kroz dodatne misije i taskove zarađuju spomenute valute kojima se kupuju novi itemi za customizaciju. Oni će biti najvrjedniji onima koji vole level editor koji je i ovaj put dostupan i čini poseban dio igre koji, iako ne privlači sve koji će igrati igru, donosi puno prostora za kreativnost i zabavu i može vam potrošiti puno dodatnih sati. Šteta je samo što je igra ponekad ”škrtava” što se tiče elemenata za izgradnju, itema i vozila. Začuđujuće je pogotovo što nemamo više vozila na početku igre (pa i kasnije) s obzirom koliko zaista Hot Wheels igračaka postoji, no možda Milestone priprema donijeti više kroz Season pass planove i ostatak načina kako da izvuku dodatni  novac od fanova.

Model igre je očigledno dobro funkcionirao kada se financirao nastavak. U konačnici, dobili smo istu, samo malo bolju i malo sadržajniju igru. Vidi se trud developera da unaprijede prijašnju igru, dodaju ”kakvu takvu” priču u single playeru, cross-play i novi modeovi u multiplayeru, novi tipovi vozila, nepotrebno veliki broj valuta, level up sustav, dobre kontrole. Nedovoljno maštovite staze za moj ukus, kao i prepreke na njima, te samo načelno bolja (ali i dalje dosta dobra) audio-vizualna prezentacija i ipak nedovoljno bogato iskustvo single player kampanje i dalje cementiraju igru unutar prosječne zabave u kojoj će prvenstveno uživati fanovi. Ako ste igrali prvi dio, a možete se strpjeti, nećete puno propustiti ako pričekate popust i neku jeftiniju ponudu. Hot Wheels Unleashed 2: Turbocharged je svakako napredak s obzirom na prijašnju igru, koja će zadiviti i zabaviti mlađe članove obitelji, dok će oni stariji, ovisno o tome koliko ih drži nostalgija i ljubav prema ovim Matellovim proizvodima i koliko (ne)će biti zajedljivi prema kontinuiranim osjećajima da u svakom aspektu igre ”nešto nedostaje” naći nekoliko sati zabave. Ono što je dodatno čini boljom jest da ima potencijal da postane popularna i izvan fan baze, ako se pokrene online kompetitivna scena, a to je u ovom trenutku teško predvidjeti

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.