Kao da posjedovanje Nintenda (prve Nintendove, NES konzole) u 1990tima nije bilo dovoljno high-tech za dječake i djevojčice iz susdjedstva, još smo mogli pucati u patke i kauboje sa NES Zapper light gunom.

Pucanje u pikselaste patke koje izlaze iz grmlja i lete u vis, te pas koji ih hvata ili vam se ruga ako ih promašite, ostalo je dio kolektivnog sjećanja mnoge djece 90tih. OK, u Japanu i SAD-u su se igrali Duck Hunta još u 80-ima, prvenstveno na arkadnim automatima. Pa možda je bio dostupan i na našim područjima ranije, no i za mene i moju ekipu iz susjedstva, 1995. godine to je bilo još uvijek nešto novo i veliki hit. Bez obzira što je jedan od frendova imao Super Nintendo koji mu je donijela rodbina iz Njemačke. Ali to nitko baš nije htio igrati jer nije bilo ”pištolja”.

”Pištolj” i Duck Hunt su donosili nešto novo, moderno, neobjašnjivo funkcionirajuće. Sve što je trebalo je uperiti pištolj u ekran televizora, i usitinu bi se pucalo tamo gdje smo nišanili. Objašnjenja, čak, nisu bila ni potrebna. Glavno da je išlo. I da si mogao high score nečiji oboriti. “Samo još jednom,evo..”!

No, dobro, za one koji ne znaju (ili nisu željeli znati do sada), Duck Hunt je pucačina iz prvog lica s pokretnim metama na ekranu (patkama), pri čemu igrač koristi NES Zapper pištolj kako bi pucao na njih, a prikazani su na CRT televizijskom ekranu. Igrač bira način igre, pojavljuje se jedan ili dva cilja, te ima tri pokušaja da ih pogodi prije nego što nestanu.  Igrač mora pogoditi minimalan broj patki kako bi napredovao u sljedeću rundu, inače igra završava. Težina se povećava bržim patkama i većim minimalnim brojem pogodaka koji igra od vas traži.

Duck Hunt ima tri glavna modea, kojeg se ni ja ne sjećam više. U Game A i Game B ciljevi su leteće patke, dok su u Game C ciljevi glinene golubice koje se lansiraju u daljinu. U Game A pojavljuje se jedna patka odjednom, dok se u Game B pojavljuju dvije patke. Game A omogućuje drugom igraču da kontrolira leteće patke pomoću NES kontrolera, što je bio sjajan multiplayer aspekt igre. 

Igra je u početku dobila pozitivne kritike sredinom 1980-ih, ali kasnije je u retrospektivnim recenzijama dobila umjerene pohvale.  Duck Hunt je postao veliki komercijalni uspjeh kako na arkadama, tako i na konzolama 1980-ih, pomažući popularizaciji videoigara s pištoljem, prodavši više od 28 milijuna primjeraka diljem svijeta.

Legacy ove igre je primjetan u zadnjih 20-tak godina. Ipak, mnogih ideja i razrada za Nintendo Wii ne bi bilo da se nije razmišljalo o tome kako unaprijediti ”pištolj” i napraviti još bolje mini-igre/video igre za mlađe i starije, koji od vas traže aktivnije uključivanje. VR je prelako, a opet i dalje nedovoljno dobro rješenje za zabavu za više ljudi, za obiteljsko druženje, za osjetiti od igara ono nešto više. Nintendo je to uvijek znao, pa zato i uvijek pokušava sa svojim konzolama da budu ”još nešto”. No, iako Duck Hunt nikad nije dobio neku svoju novu verziju na Wii konzoli ili možda Switchu, Nintendo nije zaboravio ovu igru. U igri Wii Play (2006) i njenom nastavku Wii Play: Motion (2011), neki elementi iz Duck Hunta  pojavljuju se u mini-igrama “Shooting Range” i “Trigger Twist”, gdje su neki od ciljeva patke i limenke.

Pas i patka, kolektivno poznati kao “Duck Hunt”, pojavljuju se kao igrivi likovi u Super Smash Bros. for Nintendo 3DS i Wii U. Masahiro Sakurai, kreator i direktor serijala Super Smash Bros., izjavio je da je komercijalni uspjeh Duck Hunta kao “najprodavanije pucačke igre na svijetu” bio jedan od glavnih razloga za njihovo uključivanje. Malo je reći da su mnogi bili oduševljeni njihovim povratkom. Tim Duck Hunt vraćaju se u Super Smash Bros. Ultimateu.

Duck Hunt po mnogočemu nije super igra, niti bi ikog danas previše zadivila. No, povijest jednog dijela gaming zajednice, možda one najstarije, zauvijek će imati poseban dio rezerviran za ovu igru.

Eh, da, spomenuo sam da smo pucali po kaubojima u jednoj igri. Radi se o Wold Gunmanu, također iz sredine 1980tih, ali koji je zaokupio mnoge od nas u 19990tima. Evo gameplaya: