Godine 2007. Activision i Radical Entertainment odlučili su odvesti legendarnog Crasha Bandicoota u potpuno novom smjeru. Rezultat? Crash of the Titans, igra koja je podijelila fanove, ali istovremeno unijela svježinu u franšizu. S novim stilom igranja, fokusom na borbu i šarenim svijetom prepunim titana, ovo je naslov koji zaslužuje još jedno gledanje unatoč tome što nije klasična Crash igra. Ili, bolje reći, zaslužuje dodatan pogled jer baš nie klasična Crash igra.

No, kako su titani završili u Crash igri? Ukratko, Neo Cortex po tko zna koji put napada Crashovu idilu sa najnovijim zlokobnim planom kako da zavlada svijetom.  Ovaj put su mu glavni as u rukavu – Titani. Priča počinje kada Neo Cortex i njegova sestra Nina Cortex otmu Crashovu sestru Coco kako bi stvorili vojsku mutantnih titana. Crash, naravno, ne gubi vrijeme – uz pomoć svoje legendarne maske Aku Akua, kreće u borbu kako bi spasio svoju obitelj i spriječio propast svijeta.  Neo i Nina titane kontroliraju pomoću svog novog mind-control uređaja, no, kad ih se porazi predstavljaju najveću moguću zabavu jer se Crash penje na njih i  preuzima kontrolu, te lakše prelazi nove prepreke i otkriva dotad nedostižne lokacije.

Crash of the Titans razvio je Radical Entertainment, a objavio Vivendi Games pod Sierra Entertainmentom. Razvoj igre započeo je odmah nakon završetka rada na Crash Tag Team Racingu, a provodio ga je isti tim koji je radio na prethodnoj igri, kao i na The Simpsons: Hit & Run. Glavni dizajner, Joe McGinn, objasnio je da je fokus igre na akcijski orijentiranom gameplayu i mehanici “jackinga”  (otimanja) bio inspiriran željom da se vrati težina originalne Crash Bandicoot trilogije, uz prilagodbu tadašnjim modernijim zahtjevima gamera.  Razvojni tim nastojao je to postići dajući Crashu širi raspon borbenih poteza. McGinn je naglasio da, iako borbeni sustav neće biti prekompliciran, ozbiljan i slojevit, da su nastojali da bude dovoljno dubok i nov za iskusne igrače. Verzija igre za Wii uključuje funkcije upravljanja motion kontrolerima. Nekoliko Titana koji koriste projektile dizajnirano je kako bi iskoristili “light gun” sučelje Wii Remotea. Kao rezultat svega navedneoga, dobili smo zabavnu igru, no ocjene kritike su bile različite, pa je na kraju najdominantnji osrendji rezultat ocjena. Što se tiče prodaje, Crash of the Titans u Australiji je bio druga najprodavanija igra u prvom tjednu nakon izlaska, odmah iza Halo 3. Međutim, igra nije postigla sličan uspjeh u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je PS2 verzija debitirala na 32. mjestu. Do kraja 2007. godine igra je u UK-u ostvarila prihod od 3,35 milijuna funti. Uspjeh je bio dovoljan da godinu kasnije izađe nastavak, Crash: Mind over Mutant. Ta igra je, po mnogočemu bila čak i bolja, ali je kamera bila puno gora i zbog toga se ipak ne smatra boljim naslovom.

Igra nas na jednostavan i zabavan način uvodi u novu “šablonu” Crash svijeta. Što se tiče arkadnih Crash igara, najpopularnije su bile warp arene sa 5 levela te prelazak u iduću i daljnje napredovanje kroz linerano igranje. Ovdje je “šablona” poprilično jednostavna kao i dosada: iz levela u level kroz jednostavan izbornik prolazite prostrane staze u kojima vas čekaju različiti neprijatelji, puno veselih poteza i maštovitih problema. Na početku vam je glavni zadatak spasiti svoga mentora, prijatelja te u ovom nastavku i jako dobro prijevozno sredstvo – Aku Akua. Dok ispunjavate taj zadatak, morate paziti na Crashovo zdravlje. Naime, ovo je prva igra u kojoj Aku Aku ne služi kao zaštita Crashu, te zapravo Aku Aku više nije Crashov “health meter””. Sad Crash po prvi put ima pravi health meter koji je puno bolje rješenje, prvenstveno jer je izdržljivija (možeš više puta kiksati i udaraca primiti prije nego izgubiš život) te ju je lakše napuniti, samo pojedeš koje veće voće po putu. Iako, mnogi će reći da to onda nije Crash. Crash se zna i tući. Osim klasičnog poteza okretanjem poput uragana, tu su i udarci šakom, jako dobro blokiranje udaraca i još puno toga što ćete otkriti. Iako, mnogi će reći da ni to onda nije Crash. Sve to pada u vodu kad se popnete na kojeg titana. Upravljanje titanima je jako jednosatvno, a usto i zabavno. Imate u većini slučajeva 3 poteza koje titani mogu napraviti i koji služe za napadanje drugih neprijatelja. Svaki titan ima jedan svoj specifičan potez, a njihova jačina i izdržljivost najviše ovisi o samoj njihovoj veličini.

Ekipa iz Radical Entertainmenta je dala lijep primjer dobrog i hrabrog riskiranja sa dosta novih ideja, promjenjenim gameplayom, te su zadržali dosta toga iz klasike, kao što su Crashovi najpoznatiji potezi, glavni likovi, neki leveli, itd. No, moram ipak dati opasku za sam izgled likova kao što su Aku Aku i Uka Uka. Općenito, odluka o dizajnu da svi budu malo ”punkerskiji” nije nešto što me oduševilo, iako je generalno dobro primljeno, prvenstveno jer su imali nikad više detalja, pa i šarma kroz samu priču. Njihovo glasanje, pogotovo Crashovo, jest donekle čudno i neprirodno, bar kad uzmemo u obzir sve druge igre.   U svakom slučaju, zvuk u animacijama i takvi ”efektići” te izgled i dizajn nekih likova nisu baš po mjeri. Sve u svemu, o puno toga se može i dulje pričati i analizirati, no iza svega se krije ipak jedno zanimljivo Crash ostvarenje koje pamte najveći fanovi. I većinom po pozitivnom.

Igra je natprosječna zabava za mlađe, jako lijepo trošenje vremena za malo starije i iskusnije, a obavezno štivo za sve Crash igrače i fanove. Možda se Titani više neće vraćati jer Crash i ekipa imaju pametnijeg posla, bar se nadamo (nakon Crash Team Rumblea ništa nije sigurno).