Kada je Ubisoft 2003. lansirao Prince of Persia: The Sands of Time, predstavio je svijet bogate priče, inovativnih mehanika i nezaboravne atmosfere koja je privukla igrače diljem svijeta. Nastavak, Warrior Within, unio je mračniji ton, što je podijelilo publiku, ali i pokazalo Ubisoftovu spremnost na eksperimentiranje. S trećim dijelom trilogije, The Two Thrones, studio je uspio spojiti najbolje od oba svijeta – povratak bajkovitom šarmu prve igre uz zrelost i tehničke inovacije koje su obilježile drugi dio. Pitanje je u kolikoj mjeri im se isplatilo…

Priča: Povratak u Babilon i završetak sage

The Two Thrones nastavlja priču iz alternativnog završetka Warrior Withina. Nakon poraza Dahake, Princ i Kaileena vraćaju se u Babilon, imajući nekakvu zbunjenu nadnaravnu lightshow romansu na njihovoj ljubavnoj škuni. Također, iako je nastavak rađen u istom engineu kao Warrior Within, promijenili su stil animacije cutscene pa oboje izgledaju kao da su naručeni s Wish-a… MEANWHILE, grad je pod opsadom, a ljubavna barčica na kojoj putuju biva raznesena u paramparčad. Kaileena je zarobljena, a Princ se probija kroz kaotične ulice Babilona kako bi je spasio. Uskoro otkriva da je Vezir, antagonist iz The Sands of Time, preuzeo vlast i naumio stvoriti Pijeske Vremena kako bi stekao besmrtnost, jer u ovom timelineu sve što se dešavalo u Sands of Time se nije desilo. Kaileena je ubodena Bodežom Vremena pred očima zarobljenog Princa i eksplozija Pijeska Vremena zarazila je njegovo tijelo, stvarajući alter ego poznat kao Mračni Princ. Ovaj unutarnji glas ne samo da daje drugačiju perspektivu na događaje već unosi i element humora i napetosti, jer se Princ mora boriti ne samo s vanjskim neprijateljima već i s vlastitim mračnim impulsima. Navigirajući kroz sve slojeve Babilona, od kanalizacije gdje upadnete nakon početka do penjanja na samu kulu Babilonsku, priča kulminira u konačnom sukobu s Vezirom, nakon čega se Princ konačno suočava s vlastitim demonima i pronalazi iskupljenje. Završetak donosi emocionalnu dubinu i zaključuje trilogiju na način koji istovremeno i zadovoljava i ostavlja rupu u srcu.

Inovacije u gameplayu: Povratak korijenima i novi slojevi igre

The Two Thrones uvodi niz novih mehanika koje obogaćuju već poznati gameplay serijala. Najznačajnija inovacija je Speed Kill mehanika, koja igračima omogućuje brzo i tiho eliminiranje neprijatelja ako se pravilno približe. Ovaj dodatak donosi stratešku dimenziju borbama, naglašavajući Prinčevu agilnost i preciznost. Posebno je efektna u boss bitkama, gdje pravilno korištenje ove mehanike može skratiti borbu i dodati osjećaj taktičkog razmišljanja. Ako fulate sekvencu onda se neprijatelj mora ubiti dugotrajnim postupkom klikiklikanja, dok se bossovima mora ponoviti promašena sekvenca.

Bossovi u igri su raznovrsniji i složeniji nego u prethodnicima. Svaki od njih zahtijeva kombinaciju parkoura, borbenih vještina i strateškog razmišljanja. Od epskih sukoba s masivnim čudovištima do dinamičnih borbi s Vezirovim čuvarima, igra pruža različite dimenzije borbe protiv različito… dimenzioniranih neprijatelja
Također, dizajn okoliša znatno je raznovrsniji. Igra se kreće kroz uske ulice i krovove Babilona, istražujući monumentalne palače i sudjeluje u napetoj jurnjavi konjskom zapregom, iako je to one-off detalj u igri. Za razliku od repetitivnog backtrackinga u Warrior Withinu, The Two Thrones nudi linearniji tijek napretka, iako osobno mislim da je “težina” igre zapravo smanjena jer je više mozak na paši umjesto da se crni pred očima od mozganja gdje sam bio, “kad” sam bio gdje sam “biti” bijahao… Nekad igre nisu išle niz dlaku igračima nego git gud, madafakaa

Povratak orijentalnoj atmosferi

Nakon što je Warrior Within uveo heavy metal glazbu koja je polarizirala publiku, The Two Thrones vraća se orijentalnim melodijama koje evociraju duh drevne Perzije. Glazba, s bogatim orkestracijama i mističnim tonalitetima, doprinosi atmosferi igre i naglašava ključne trenutke u priči i akciji. Ovaj povratak korijenima dočekan je s oduševljenjem, jer je ponovno usklađen ton igre s pričom inspiriranom svijetom 1001 noći. Meni je falio metal soundtrack tako da se može lako zaključiti u kojoj polovici se nalazim. Mislim da sam čak to i napisao 873928586 godina ranije kad sam ju recenzirao. Falila je i ta napetost kad se Dahaka pojavi i krene jurnjava, ovdje je alternativa tome bilo lagano cijeđenje vremena kad se igra sa Mračnim Princom i nije bila na razini panike i bježanije od Dahake.

Razlike u odnosu na Warrior Within

Dok je Warrior Within bio poznat po mračnom tonu i tmurnom okruženju, The Two Thrones je pokušao donijeti balans između bajkovitog šarma The Sands of Time i “zrelosti” drugog nastavka. Prinčeva osobnost je evoluirala; iako i dalje nosi tragove mračnih iskustava, sada je introspektivniji i zreliji. Mračni Princ, kao alter ego, dodatno obogaćuje priču i gameplay, pružajući novu opciju kretanja i borbe sa svojim Daggertail-om. Borbe su znatno poboljšane. Umjesto fokusiranja na brutalnost i agresiju, borbe u The Two Thrones naglašavaju taktičku i akrobatsku stranu Prinčeve osobnosti. Speed Kill i parkour elemente koriste se za rješavanje zagonetki i premošćivanje prepreka, čineći gameplay dinamičnijim ali i jednostavnijim, nažalost.

Zaključak

Prince of Persia: The Two Thrones zatvara trilogiju kombinirajući ono šte je Ubisoft smatrao najboljim elementima svojih prethodnika. Povratak orijentalnoj glazbi, uvođenje inovativnih gameplay mehanika poput Speed Killa i pažljivo osmišljeni bossovi se definitivni plusevi. Priča, koja vješto spaja osobnu borbu i epske sukobe, pruža zadovoljavajući završetak sage.
Za one koji su uživali u The Sands of Time ili Warrior Within, The Two Thrones donosi najbolje od oba svijeta – igru koja se osjeća poznato, ali i svježe, dok zatvara jednu od najomiljenijih trilogija u povijesti videoigara. Šteta što nije zaživjela na razini svog potomka, Assassins Creed-a ali ostavila je neizbrisivo nasljedstvo u svijetu gaminga 2000-tih. Nadajmo se da će taj remake uskoro.