Na kraju ovogodišnjeg velikog blagdanskog serijala, serijala kojeg smo pokrenuli opet nakon osam godina, odlučili smo se za posvetu jednoj konzoli. Iako se ponajviše ovoga prosinca priča o 25 godina velike PlayStation konzole, ne treba zaboraviti one konzole koje je, u jednu ruku, porazila, ali su bili dio istoga razdoblja. Velike devedesete, pune sreće, igara, raznolikosti ideja i čuđenja prema 3D poligonima i šarenilu, imale su tri predstavnika, Segu, Sony i Nintendo.

Sony se tek pridružio sa PlayStationom i iznenadio ostatak ekipe sa velikim brojem igara, i to takozvanih 3rd party igara. Strategija je to bila koja, pokazalo se, je donijela pobjedu prakitčki svakog Sonyjevoj konzoli u takozvanim ”konzolaškim ratovima”. Količina, količina, kvaliteta i količina, bila je dugo formula za pobjedu. A na takve promjene najmanje se mogla naviknuti Sega.

Iako Sega Saturn nije bula zadnja Segina konzola, te se još nisu odlučili za eventualnu predaju koja je došla nakon nezadovoljavajućih rezultata Dreamcast konzole, Saturn je iznimno važna i zanimljiva konzola. Prvenstveno jer je bila prva Segina konzola sa 3D igrama, jer je bila jedna od prvih koja je donosila igre na CD ROM-u te jer je kroz svoje rezultate i probleme ukazivala na promjenu stanja na tržištu videoigara. No, ujedno je i pokazala nešto lijepo, a to je nekoliko sjajnih igara koji su postali klasici i koji su donosili nešto zaista posebno. No, krenimo redom.

Sredinom devedesetih, Sega je, nakon uspjeha svoje Genesis/Mega Drive (slika ispod) konzole, imala velika očekivanja za svoj sljedeći sustav. Tako je 1994. godine u Japanu lansirana Sega Saturn, ambiciozna konzola koja je trebala potvrditi Segu kao lidera u gaming industriji. Međutim, Saturnova priča je turbulentna, ispunjena uspjesima, ali i pogreškama koje su je ubrzo gurnule u sjenu konkurencije. A konkurencija je, ipak, složiti ćete se, ispala pre jaka.

Sega Saturn bio je tehnološki impresivan za svoje vrijeme. Njegova arhitektura bila je relativno  kompleksna, s dva CPU-a procesora (Hitachi SH-2), nekoliko koprocesora (osam) i naprednim mogućnostima za renderiranje 2D i rane 3D grafike. Dok je Saturn briljirao u prikazu 2D grafike, što se vidjelo u borilačkim igrama poput Street Fighter Alpha 3, 3D renderiranje bilo je izazov zbog složene arhitekture. A i odbijalo je neke developere da rade igre za Saturn jer im je bilo izazovnije nego za druge konzole. Ali, pogledajte koliko je 2D grafika bila kvalitetnija nego na PlayStationu, bar na primjeru spomenute Street Fighter igre:

3rd party developeri su, stoga, često preferirali konkurentski Sony PlayStation zbog njegove jednostavnije arhitekture. Dizajn same konzole bio je robustan, s velikim kontrolerom koji je odgovarao Seginoj tradiciji, dok je japanska verzija imala uglađeniji, manji dizajn. Saturn je također bio jedan od prvih sustava koji je promovirao CD format, ali nije uključivao podršku za reprodukciju videozapisa izvan samih igara, za razliku od PlayStationa na kojima se mogla slušati glazba. Izgled konzole možete vidjeti ispod.

Sega Saturn je izašao u Japanu 22. studenog 1994. godine, a nekoliko mjeseci kasnije stigao je u SAD i Europu. U Japanu je početak bio obećavajući – igra Virtua Fighter, jedna od prvih uspješnih 3D borilačkih igara, postala je hit i značajno podigla prodaju konzole. No, američko i europsko tržište pokazalo se puno zahtjevnijim. Sega je iznenadila izdavače i trgovce ranim izlaskom Saturna u SAD-u u svibnju 1995., nekoliko mjeseci prije zakazanog datuma. Ovo je ostavilo malo vremena za pripremu igara i marketing, što je rezultiralo lošim početkom prodaje. Istovremeno, Sony je agresivno promovirao PlayStation, koji je lansiran nekoliko mjeseci kasnije s nižom cijenom i snažnom podrškom 3rrd party igara, što je dodatno potisnulo Saturn na drugim tržištima. Sonic i par igara iz vlastite kuće sve su se manje činili velikim adutima. Iako, u samim počecima su uživali popularnost i uspjeh, prvenstveno u Japanu, ali i na našim područjima, donoseći par klasika, kao što je Nights into Dreams, revolucionarna igra iz Segine AM2 ekipe, intrigantan platformer koji je tek nedavno dobila svog spiritualnog nasljednika u Balan Wonderworldu. Shooter Panzer Dragoon prikazivao je svu snagu konzole, Virtua Fighter 1 i 2 bili su sjajni predstavnici prvih 3D tučnjava, Sega Rally Championship je postavljala standarde u žanru realističnijih racing simulacija, a čekala se napeto i prva Sonic igra.

Začudo, prva igra je bila dosta osrednji Sonic 3D Blast, nakon čega je izašla još čudnija racing igra Sonic R te panična kompilacija prijašnjih Sonic hit igara pod naslovom Sonic Jam. Igre poput Nights into Dreams i Panzer Dragoon i dalje se smatraju kultnim klasicima, a fanovi i danas hvale Saturnovu unikatnu kolekciju naslova koja je puna klasika i dio gaming povijesti.

Nakon pojave Nintendo 64 konzole krajem 1996., Saturn je brzo izgubio udio na američkom tržištu te je 1998. godine povučen iz prodaje. Saturn se smatra komercijalnim neuspjehom, što je dodatno pogođeno otkazivanjem igre Sonic X-treme, koja je trebala biti prvi 3D nastavak u popularnoj seriji Sonic the Hedgehog. Saturna je 1998. naslijedio Dreamcast, a prodano je ukupno 9,26 milijuna jedinica, od čega je većina prodana u Japanu. Sony PlayStation i Nintendo 64 su dominirali tržištem s boljom podrškom, većim brojem igara i inovativnim rješenjima.

Sega Saturn nije bio komercijalni uspjeh – prodano je otprilike 9,26 milijuna jedinica širom svijeta, daleko manje od PlayStationa (102 milijuna). Ipak, njegova ostavština ostaje značajna. Bio je pionir u mnogim aspektima, poput promocije CD formata, podrške za online igranje (u Japanu s SegaNet) i fokusiranja na kvalitetu 2D grafike u vremenu kada su svi forsirali 3D.

Saturn je također poslužio kao važna lekcija za Segu, koja je kasnije uložila velike napore u razvoj Dreamcasta, pokušavajući ispraviti pogreške svog prethodnika. Od 1993. do početka 1996. godine, iako su Segini prihodi pali zbog općeg usporavanja industrije videoigara, tvrtka je i dalje držala 38% američkog tržišta videoigara, u usporedbi s Nintendovih 30% i Sonyjevih 24%. Međutim, do kraja 1995. godine u SAD-u je prodano 800.000 PlayStation konzola, dok je Sega Saturn dosegao samo 400.000 jedinica. PlayStation je 1996. godine nadmašio prodaju Saturna u omjeru 2:1, dok su Segine prodaje 16-bitnih konzola značajno opale. Do kraja 1996., PlayStation je u SAD-u prodao 2,9 milijuna jedinica, više nego dvostruko u odnosu na Saturnovih 1,2 milijuna. Segin “Three Free” paket za Božić 1996., koji je uključivao Saturn s igrama Daytona USA, Virtua Fighter 2 i Virtua Cop, privremeno je povećao prodaju i pomogao konzoli da ostane konkurentna tijekom 1997.

U Japanu je izlazak igre Final Fantasy VII 1997. godine značajno povećao popularnost PlayStationa, pomaknuvši njegovu prodaju ispred Saturna, koji je do tada imao slične brojke prodaje na japanskom tržištu. Iako Sega Saturn nije ostvario komercijalni uspjeh, njegova priča obiluje fascinantnim inovacijama i hrabrošću u eksperimentiranju. Saturn je pokazao Seginu želju da pomakne granice gaming industrije, ali i opasnost kada strategija i tehnologija nisu u ravnoteži. Danas ju se pamti kao konzolu koja je možda zakazala u prodaji, ali ostavila neizbrisiv trag u srcima ljubitelja retro gaminga. A o Dreamcastu i Seginom odustajanju od proizvodnje novih konzola, otvarajući put Microsoftu da krene s Xboxom..u jednoj drugoj Prašini.

Stoga, ovo nije toliko tekst o lošim stvarima vezanima za Sega Saturn i o neuspjesima, već ujedno primjer da uvijek ima nade za novi početak, uvijek je moguće doživjeti sreću i uspjeh, samo je, kako je Sega pokazala u današnje vrijeme, malo drugačija. Možda su mislili cijelom vrijeme raditi popularne konzole, no ta promjena plana ne znači da i dalje ne donose puno toga dobroga, za stare i nove generacije. A Segi to uspijeva. Neka uspijeva i svima nama, na raznim područjima.

Sve najbolje u novoj godini želi vam GoodGameHR ekipa!