Iako je sa svojom grčkom odisejom ostavio neizbrisivi trag na PlayStation 2, PlayStation 3 i PSP konzolama, Sonyjev God of War je potpuno novi zenit dotaknuo selidbom iz tople Grčke u hladne, snijegom okovane nordijske krajeve. Izlazak neke potpuno nove God of War igre, koja se sredinom 2018-te pojavila na PlayStationu 4, označio je neki novi početak za serijal. Nova priča o nekom novom, drukčijem Kratosu, znatno bližem čovjeku nego bogu, veoma se svidjela kako okorjelim fanovima, tako i onima kojima je ovo bio prvi rodeo sa Bogom Rata. Svidjela im se i tranzicija iz grčke u nordijsku mitologiju, koja je ispričana na veoma domišljat način – naravno, to znaju svi koji su odigrali igru, dok ću onima koji to još nisu učinili ostaviti dovoljno prostora da nadoknade propušteno, jer unatoč trendu spoilanja svega i svačega koje je ovih dana sveprisutno, nemam namjeru da vam ni na koji način pokvarim dojmove vezane, kako za igru iz 2018-te, tako da i za ovu novu, kojoj je ova recenzija i posvećena.

God of War Ragnarok, veliki nastavak i jedna od najiščekivanijih igara današnjice, izlazi već idući tjedan. Spoileri već frcaju na sve strane, dok fanovi bježe od interneta do te mjere da ne znaju ni što se događa u svijetu, pa ni oko njih samih. Mnogi su slučajno ipak naletjeli na poneki spoiler ostavljen od strane dežurnih papaka koji su na ovaj ili onaj način ranije došli do igre, eto čisto da se pohvale da je već igraju. Zato će i ova recenzija imati prilično nezahvalan ali pravedan zadatak – da vam otkrije što se novo događa sa Kratosom i Atreusom, ali na način da vam u isto vrijeme ne otkrije apsolutno ništa što bi vam pokvarilo užitak igranja. Naravno, neke stvari se ipak ne mogu izbjeći, kao na primjer činjenica da smo dobili, barem po mom skromnom mišljenju, najizglednijeg kandidata za najbolju igru 2022. godine, pa i dosadašnjeg dijela cijele generacije!

Kad Ragnarok pokuca na vrata…

Kao što sam već spomenuo, God of War Ragnarok je direktni nastavak najbolje igre 2018. godine, koji nam stiže nepune četiri i pol godine kasnije. U velikom stilu, donosi nam nastavak i zaključak epske priče o Kratosu i njegovom sinu Atreusu u njihovom pokušaju da spriječe Ragnarok, koji su cijelim nizom događaja sami i pokrenuli.

Svima koji još nisu odigrali prethodnu igru, toplo preporučujem da to učine prije nego što se bace na Ragnarok, budući da bi u suprotnom mogli ostati uskraćeni za dobru porciju epske priče čiji nas epilog očekuje upravo u Ragnaroku. S druge strane, za sve nestrpljivce, tu je i kratki recap događaja koji su prethodili Ragnaroku, pa ako baš žurite da zaigrate novu igru, barem pogledajte kratki podsjetnik na sve što se ranije dogodilo.

Radnja nove igre direktno se nastavlja na onu iz prethodne, a odvija se tri godine kasnije. Fimbulwinter je u punom jeku i nagovješćuje skori dolazak Ragnaroka. Atreus više nije dječačić, već pravi pravcati tinejdžer, svojeglav i uporan u svome nastojanju da u potpunosti otkrije tajnu svoje istinske sudbine. S druge strane, Kratosov glavi cilj je da ih održi u životu, budući da su tijekom svoje prošle avanture stekli priličan broj neprijatelja među samom elitom nordijskih bogova. Kako bi pronašli način da spriječe Ragnarok, Kratos i Atreus će morati proputovati diljem svih devet nordijskih kraljevstava u avanturi većoj od života, koja će vam ukrasti dobrih 70-ak sati slobodnog vremena, ukoliko se posvetite detaljnom istraživanju i otkrivanju svega što ova igra nudi.

Ništa više o samoj priči neću reći – ostavit ću vam dovoljno prostora da sami u njoj uživate, uz napomenu da se definitivno radi o najbolje napisanoj i najslojevitijoj priči koju smo dosad vidjeli, barem kada je u pitanju God of War franšiza.

Ovaj put, radnja češće igra na kartu emocija, što je primjetno od samog početka igre pa sve do njenog kraja. Svi likovi u igri odlično su napisani i jednostavno odišu životom, bilo da se radi o starim znancima poput Mimira, Broka ili Sindrija (koji su sada dodatno dobili na osobnosti), preko nekih novih, doista cool likova kao što je Tyr, pa sve do već poznatih i predstavljenih antagonista kao što su Thor, Odin ili Freya. Ovaj put, još veći fokus je stavljen na odnos između Kratosa i Atreusa, s tim da su im se uloge u neku ruku sada obrnule. Atreus je sada stariji, zreliji i odraslije se ponaša, ali isto tako je i tvrdoglaviji i tajnovitiji, kakav je u biti Kratos bio u prethodnoj igri. Atreus sada vidno poštuje oca, ali mu se isto tako zbog svoje tinejdžerske tvrdoglavosti češće suprostavlja, dok je Kratos i dalje strogi „ćaća“ koji, ma koliko mu to teško padalo, povremeno shvaća da ponešto može i naučiti od svoga sina. Ukratko, scenaristi su ovaj put uspjeli da stvore savršen kontrabalans između ličnosti Kratosa i Atreusa, a takvo što se pokazalo kao odličan potez.

Odlična karakterizacija likova kroz priču vidljiva je na svakom koraku, prije svega kroz znatno češće (ili bolje rečeno sveprisutne) dijaloge, pa čak i humor kao jednu od najprepoznatljivijih ljudskih osobina. Ta impresivna fluidnost naracije prisutna je stalno kroz igru i ne prestaje čak ni za vrijeme borbe.

Na dobro poznatom teritoriju..

Na polju gameplaya, God of War Ragnarok se ne razlikuje pretjerano od svoga prethodnika. Stoga, ako ste igrali God of War iz 2018-te, onda imate solidan uvid u ono što vas očekuje – samo sada je sve veće, epskije i spektakularnije, uz poneki novitet koji daje dodatnu dozu svježine.

Sama igra donosi nešto sporiji start, tako da prvih nekoliko sati igre zapravo predstavlja svojevrsni tutorial, ali kada se sve zakotrlja, kreće show – pred vama se otvara ogromna igra smještena u poluotvoreni svijet sa sveprisutnim metroidvania štimungom.

God of War Ragnarok je u svakom smislu znatno veći od svoga prethodnika, a to će vam biti jasno prvog trenutka kada zakoračite u njegov ogromni svijet, koji se ovaj put, kao što sam već spomenuo, proteže diljem svih devet nordijskih kraljevstava. Da, za razliku od prošle igre, Asgard, Vanaheim i Svartalfheim, koji su ranije bili „zaključani“ i van našeg dosega, sada su dostupni i, svaki na svoj način, jednostavno ostavljaju bez daha.

Ovaj put, očekuju nas mnogo veće i šire lokacije, još više istraživanja, rješavanja zagonetki i lova na blago i druge collectiblese, koje je moguće unovčiti kod naših starih znanaca, Broka i Sindrija. Lokacije su živopisnije i grandioznije, a istraživanje svake od njih krije tonu loota i brojne nagrade – naravno, zbog ranije spomenutih metroidvania elemenata koji su bili prisutni i u prošloj igri, ponekad je potrebno vratiti se do neke od tih lokacija tek kada dobijete neku od sposobnosti potrebnih za dalje napredovanje. Takvo što dodatno produljuje trajanje igre, ali uopće nije naporno i ne djeluje kao da su autori vještački željeli produljiti igru.

Sama igra koncipirana je od cijelog niza glavnih misija kroz koje napredujete kroz priču te velikog broja sporednih misija i questova, od kojih gotovo svaki sadrži posebnu narativnu notu. Ti sidequestovi su toliko dobro osmišljeni da ćete vrlo često skretati sa glavne priče, kako biste se zaputili u istraživanje brojnih poznatih i nepoznatih lokacija u potrazi za raznim tajnama i misijama. Primjerice, već na samom početku igre, morat ćete pomoći Mimiru da ispravi jednu od velikih grešaka iz svoje prošlosti, sama misija će vas iznenaditi i pomalo rastužiti te vas natjerati na razmišljanje o onome što ste upravo proživjeli. Na takve misije ćete nailaziti na svakom koraku i svaka će vam ostati u sjećanju.

Svaki God of War se mogao pohvaliti i zanimljivim i pamtljivim zagonetkama. Iste su prisutne i u Ragnaroku, ali dosta toga je, baš kao i u prošloj igri, pojednostavljeno u usporedbi sa ranijim naslovima. Uglavnom se radi o environmentalnim mozgalicama, čije se rješenje krije u blizini, a koje se uglavnom svodi na pomicanje objekata i njihovo manipuliranje pomoću Kratosovog oružja i njegovih elementalnih moći.

Kada smo već kod oružja, red je da spomenemo da već od starta na raspolaganju imamo Leviathan Axe i Blades of Chaos. Tu je i štit koji sada ima znatno važniju ulogu, kako u obrani tako i u napadu. Ima tu još ponešto, ali o tome neću pričati – vidjet ćete i sami kada budete zaigrali igru. Svakom od oružja moguće je dodati elementalne moći koje je potom moguće koristiti u formi specijalnih poteza.

Sama borba je dodatno unaprijeđena. Atraktivnija je i dinamičnija, ali i brutalnija nego u prošloj igri te je na momente bliža onoj iz ranijih igara. Prilikom borbe sada je moguće koristiti predmete iz okoline, pa tako, primjerice, možete uzeti ogromnu stijenu i baciti je na protivnika ili u maniri klasičnih shootera pucati u crvene vatrene ćupove i dići protivnike u zrak. Moguće je tijekom borbe koristiti i lokacije, čime je igra dodatno dobila i na vertikalnosti. Zahvaljujući dodavanju raznoraznih elementalnih dodataka, sada je moguće dodatno prilagoditi svoj borbeni stil. Tu je i cijeli niz RPG elemenata, kakve smo imali i u prošloj igri, a zahvaljujući kojem možemo dodatno nadograđivati oružje i opremu, ali i aktivirati dodatne napade i sposobnosti. Svako od oružja sa sobom donosi poseban set finishera, koji su znatno brutalniji, a to znači više otkinutih glava i ekstremiteta u prepoznatljivom Kratosovom stilu. Ipak, ono što se može primjetiti, jeste da se ti finisheri počinju da se ponavljaju kod sličnih vrsta protivnika.

Kada već spominjem protivnike, red je da kažem da nas u novoj igri očekuje rekordan broj različitih kreatura te doista veliki broj spektakularnih boss fajtova sa jednako spektakularnim završnicama.

Kao i u prvoj igri, Kratosu tijekom borbe aktivno pomaže Atreus, koji je ovaj put znatno korisniji suborac. Budući da je proveo tri godine trenirajući pod Kratosovim budnim okom, Atreus je postao iskusniji borac, što se može primjetiti i u njegovom ponašanju tijekom borbe. Sada je znatno aktivniji sa smislenijim akcijama, protivnicima čini znatno više štete, a nadogradnjom njegovih sposobnosti, situacija postaje još bolja.

Sve u svemu, Ragnarok se drži dobitne formule prošle igre – ne mijenja gotovo ništa, ali sve je ovaj put bolje, grandioznije i igrivije, a takvo što se od klasičnog nastavka kakav je ovaj u biti i očekuje.

Igra za pokazivanje i dokazivanje

God of War je oduijek bio sinonim za tehničku superiornost, a taj trend je nastavljen i sa Ragnarokom. Iako na prvu ne izgleda drastično drukčije, na svakom koraku je primjetan pomak na polju prezentacije.

Tehnički, igra izgleda veoma impresivno i izvodi se jako dobro, bez obzira za koji se grafički mod odlučite prilikom igranja. Svjetovi u igri su sjajno dočarani, a modeli likova su dobili značajan facelifting, detaljniji su i življi. Također, animacije su vidno poboljšane i sve je fluidnije, a iako bi na prvu moglo djelovati da je sve isto kao u prošloj igri, vjerujte mi, nije. Vrijedi spomenuti i dosta kvalitetnije svjetlosne efekte i činjenicu da igra sada češće koristi dinamično osvjetljenje, što je posebno primjetno u mračnijim dionicama igre.

God of War igre su oduvijek bile poznate i po svojoj cinematičnosti, a Ragnarok definitivno nije izuzetak. Štoviše, bez sumnje, radi se o dosad najcinematičnijem naslovu u serijalu, a glavni krivci za to su sjajna režija i odlično odrađena one shot kamera zahvaljujući kojoj nema nikakvih prekida. Samim time, nema ni klasičnih loading ekrana (osim kada poginete), a sama učitavanja u igri riješena su na doista pametan način – Kratosovim i Atreusovim prolaskom kroz uske prolaze i slično. Domišljato i diskretno, nema što.

Kada je u pitanju zvučna komponenta igre, tu se doista nema što prigovoriti. Štoviše, ista je toliko dobro odrađena da zaslužuje apsolutno svaku pohvalu, bilo da se radi o epskom soundtracku Beara McRearyja koji počiva na glavnim temama prošle igre, zvučnim efektima koji posebno dolaze do izražaja ukoliko igru igrate sa nekim kvalitetnijim headsetom, pa sve do maestralne glasovne glume apsolutno svih glumaca. Tu bih posebno istaknuo glavni duo, Christophera Judgea i Sunnyja Suljića, koji su unatoč problemima sa glasnicama (Judge), odnosno mutiranju (Suljić) uspjeli da odrade vrhunski posao. Rutinski, ali doista sjajan posao su odradili i veterani voice actinga Alastair Duncan i Ben Prendergast , koje možemo čuti u ulogama Mimira i Tyra. Ryan Hurst je briljirao u ulozi Thora, a tu su još i Danielle Bisutti koja je ponovno dala glas Freyi te uvijek potcijenjeni ali sjajni Richard Schiff sa svojom nesvakidašnjom interpretacijom Odina. Ima tu još dosta dobro poznatih glumaca koji su dali svoj doprinos posuđujući svoj glas drugim likovima iz igre, no ovdje ću se zaustaviti, budući da vam ne želim ništa spoilati.

U posljednje vrijeme, svaka first party PlayStation ekskluziva može se pohvaliti sve većom i većom količinom accessibility opcija, zahvaljujući kojima u tim istim igrama konačno mogu uživati i oni koji zbog zdravstvenih ili psihofizičkih problema ranije nisu bili u mogućnosti da zaigraju neku od igara. Baš kao i nekoliko prethodnih PlayStation ekskluziva, uz solidnu haptičku podršku za DualSense kontroler (iako bih od ovog naslova očekivao i više), i God of War Ragnarok dolazi sa preko 60 različitih accessibility opcija, koje će igranje svima učiniti pristupačnijim, lakšim ali i ugodnijim iskustvom. Tu prije svega mislim na more opcija vezanih za HUD, veličinu i boju fontova pa sve do onih konkretnijih koji se tiču gameplaya, poput automatskog skupljanja predmeta sa poda ili drugih assistova tijekom igranja. Jednostavno, za svaku pohvalu!

Naravno, kada imamo pred sobom giganta od igre kakav je God of War Ragnarok, sasvim je normalno da ćemo tijekom igranja naletjeti na poneki bug ili glitch. I dok je većina tih bugova uglavnom bezazlena, tijekom igranja rane verzije igre naletio sam i na nekoliko većih i problematičnijih situacija, koje su me natjerale na reload zadnjeg checkpointa ili, u jednom slučaju, potragu za Atreusom jer je iz nekog razloga odlučio da me ne prati već da se izgubi na prilično velikoj lokaciji, zbog čega sam morao „pješice“ jurcati za njim, natjerati ga da opali poneku strijelu u prazno, samo da bi se dozvao i krenuo da me prati do lokacije gdje napredovanje kroz igru jednostavno nije bilo moguće bez njegovog prisustva. Takve situacije su, srećom, doista rijetke i vjerujem da će doista rijetki, ali ipak prisutni bugovi biti otklonjeni nekom od budućih nadogradnji za igru.

Kada sve zbrojimo i tek ponešto oduzmemo, vrlo jednostavno dođemo do zaključka da je God of War Ragnarok još jedan svim čulima ugodan i tehnički superioran paket, na kakve nas je i naviknula Sonyjeva first party divizija.

S tehničke strane, gotovo sve u igri funkcionira besprijekorno, a povremeni bugovi koje sam spomenuo su svakako zanemarivi. Kada k svemu tome dodamo i činjenicu da sama igra dolazi sa čak četiri različita grafička moda, među kojima će svaki igrač pronaći svoga favorita (iako bih svima preporučio performance mod sa 60 fpsa, zahvaljujući kojem se igra vrti glatko i tijekom najvećeg kaosa na ekranu), možemo samo još jednom potvrdno klimnuti glavom i konstatirati da je Sony još jednom uspio da nam isporuči još jedno tehnički impresivno remek djelo koje će mnogima poslužiti za demonstraciju i hvalisanje onim za što je njihova konzola sposobna.

GOTY?

Korak po korak, stigli smo do kraja ove recenzije i vrijeme je da još jednom sumiramo stvari. Je li God of War Ragnarok uspio opravdati ogromni hype? Definitivno jeste!

Bez sumnje, radi se o maestralnom ostvarenju koje briljira na apsolutno svim poljima, od svojih tehnikalija koje još jednom potenciraju moć PlayStationa 5, preko uzbudljive i nezaboravne epske priče, pa sve do pitkog i zaraznog gameplaya te ogromne količine sadržaja koji će vas dugo držati prikovanim ispred ekrana. Uz dužno poštovanje prema institucijama kao što su Elden Ring, Horizon Forbidden West i (meni posebno omiljeni) Stray, po mom mišljenju, dobili smo najbolju igru godine, a ona se zove God of War Ragnarok!

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.