Puzzle avantura Ghost Trick: Phantom Detective izašla je još davne 2010. godine, a iako nije postala hit na tržištu, ostala je još jedan od klasika Shu Takumija, poznatijeg po Ace Attorney serijalu koji je svakako poznatiji i uživa veći uspjeh kroz zadnjih desetak godina. No, Ghost Trick je od početka razvio svoje poklonike i fanove, i uz razne nagrade koje je pokupio po putu, Capcom ga je nastavio nanovo izdavati. Nakon prvotnog izlaska na Nintendo DS handheld konzoli, igra je izlazila i za mobilne uređaje sve do 2013. godine, te je dobila puni remaster za sve aktualne platforme ovoga ljeta. Za očekivati je da nam novo izdanje sa boljim audio-vizualnim karakteristikama donosi jedno sasvim novo iskustvo, pogotovo za nove generacije zainteresiranih igrača, a i s obzirom na pedigre originala, vrijeme je da vidimo zaslužuje li vašu i našu pozornost.

Hm..Što se sve može zaposjednuti ovdje?      

TKO JE DUH, TKO JE DETEKTIV?

Česta pojava

Ghost Trick, najjednostavnije rečeno, jest puzzle avantura sa zanimljivom pričom i odličnom atmosferom, koja se uspjela nadograditi u ovoj verziji sa unaprijeđenom rezolucijom, vizualima, i zvukom. Hvaljeni soundtrack od samog početka obuzima pozornost i smješta nas u jednu noć punu događaja koja je počela ubojstvom glavnoga lika. U igri kontroliramo čovjeka imena Sissel, tj. njegov duh u formi svjetlosti,  koji zbog nejasnih nam/mu razloga ima moć spašavanja drugih života tako da se vraća kroz vrijeme ( do četiri minute vraćanja je maksimum) i interaktirajući s predmetima u ”zemlji živih” promijeni neke neželjene ishode koji se dogode za vrijeme njegovog istraživanja što mu se dogodilo i tko ga je i zašto uopće ubio. Njegove moći mu omogućuju da se kreće po različitim lokacijama (zahvaljujući telefonskim linijama) te da kopa po raznim dokumentima, prisluškuje ljude i time pokuša saznati kako je umro, i tko je točno naručio njegovo ubojstvo. Kvaka u svemu tome je što ima samo jednu noć da koristi svoje moći i pokuša spasiti što više života i saznati što mu se dogodilo. Tijekom igranja sa Sisselom ”postojimo” u dvije stvarnosti, jedna je svijet duhova u kojem vrijeme stoji, i zemlja živih gdje sve ide svojim tijekom. No, Sissel može usporiti vrijeme te ujedno ga vratiti unatrag na 4 minute, a njegovo kretanje u stvarnom svijetu kao svjetlost ograničeno je na skakanje s predmeta na predmet koji moraju biti unutar dopuštene udaljenosti. Ukoliko nisu, a mislite da vam treba baš taj prijelaz na neku metlu ili luster, morati ćete naći druge načine kako da točno dođete do tog predmeta i prijelaza. Te zagonetke funkcioniraju prvenstveno kroz takvo kretanje po predmetima te aktiviranje tih predmeta koji onda mijenjaju smjer vjetra, pale svjetla, plaše ljude ili im pomažu da nađu neku važnu bilježnicu koju, kad je otkriju, omogućuje i vama da pročitate sve iz nje. Koncept prijelaza iz jedne dimenzije u drugu nije bio nov ni kad je igra prvi puta izašla, no svakako daje svoj pečat sa time koliko i na koji način micanje određenih predmeta utječe na druge likove i događaje. Kad u to dodate da kroz vraćanje 4 minute unazad kod nekih ključnih scena prolazite zagonetke nekoliko puta, sa svakim ponavljanjem dobivajući dodatnu dimenziju i ideje za konačna rješenja, dolazimo do jednog poprilično zabavnog proizvoda unutar žanra puzzle avantura.

Kretanje kao duh nije baš neograničeno

POVRATAK KLASIKA

Igra donosi dosta jednostavan gameplay koji se sastoji od čitanja dijaloga, i micanja po određenim predmetima na svakoj od lokacija i mozganje oko toga kada, što i kako taknuti, otvoriti, upaliti, poljuljati (ukratko, aktivirati) kako bi se dobila reakcija od živućih likova, nekoga nagnalo da nešto napravi ili ne napravi. Budući da nema klasičnog gubljenja života ili prekida igre nakon nekog neuspjeha, već igra (najčešće) vraća vrijeme od četiri minute nakon čega počinjete ponovno, sve je na jedan način dosta opuštajuće. Iako se radi o krimi priči, intrigama isprepletenim jasnim SF elementima, većina tih stvari koje su ozbiljne su ovdje obojane komedijom, simpatičnim i pamtljivim likovima i nekom drugom vrstom hitnosti.  Većina zagonetki se doista oslanja na taj trial and error koncept, te zagonetke dosta lijepo napreduju iz lakih u teže pa neke opet lakše između težih kako bi vas samo nasmijale i opustile.

Igra je čudna, likovi su čudni, ali na dobar način

Klasičnih tutoriala nema, no to su prijateljski nastrojeni drugi likovi iz ”svijeta duhova” koji su (često) jednako zbunjeni kao vi oko toga što se događa, no kroz te dijaloge zapravo često dobivate ideje za rješavanje nekih dijelova igre, pa i objašnjenje nekih od sposobnosti. A i sposobnosti se mijenjaju oko toga kako rješavati zagonetke nakon nekog vremena, jer vas se pridružuje simpatičan pas Missile koji ima dodatne sposobnosti pa time i zagonetke budu malo drugačije. Privlačnost ovakvog koncepta, naravno, ovisi o tome koliko volite ovakav tip igre, no ako ste imalo zainteresirani i njihov simpatizer, stil ove igre bi vas mogao dodatno osvojiti.

Takav gameplay drži vodu i danas, pogotovo što se tiče žanra puzzle avantura. Na razmeđu između narativne igre, logičke igre i point’n’click avanture, Shu Takumi je sa Ghost Trickom napravio proizvod koji izdržava test vremena, čak i uz ”samo” audio-vizualna poboljšanja.  Dio privlačnosti Ghost Detectivea je koliko u priči toliko u atmosferi za koju su prvenstveno zaslužni dizajn likova, a i sjajna glazba. Glazba je svakako dio koji podiže atmosferu, osjećaj napetosti, pa čak i poboljšava komične elemente. Kada opisujemo doba videoigara u kojem živimo, imamo razne opise, od toga da smo u dobu remakeova i remastera, dobu mikrotransakcija, no i svakako smo u razdoblju gdje i dalje zanimljive ideje, teme i stilovi u nekoj manjoj razini su prisutne kroz (prvenstveno) razne indie igre i za koje ima veliki dio publike koji to znaju cijeniti. Ovo nije indie igra, naravno, ali najviše ima sličnosti s njima jer nam pokazuje što se može sa pažljivo konstruiranom pričom i narativnim dizajnom općenito, jednostavnim kontrolama i malo ”duha” u svemu tome.

Atmosfera igre je jedna od njenih glavnih aduta

DUH NIJE SAVRŠEN

Ghost Trick: Phantom Detective nikad nije bio savršen. Da je bio, svakako bi naišao na veću popularnost i remaster bi došao ranije. Iako je to Capcom, koji još uvijek kasni sa povratkom nekih voljenih igara (kao Dino Crisis), no kod ove igre su razlozi donekle jasni – stil igre nije za svakoga, žanr je ipak ”niša” na koju neće skočiti svi sa jednakim oduševljenjem, a i igra ima neke manjkavosti. Na primjer, nemogućnost preskakanja već pročitanih dijaloga, koji se ponavljaju jednakom sporim tempom nakon što po tko zna koji put pogriješite unutar te 4 minute u kojima trebate nešto spriječiti. Svaki put vas igra vraća na početak odbrojavanja te 4 minute, ili kada vam istekne vrijeme ili vi shvatite da nemate više šanse da obavite misiju unutar tog vremena, tako da ponovljeno igranje znači opet prijelaz svojih dijaloga koji su se događali u toj misiji, čekanje nekog lika da sporim hodom dođe od točke A do točke B i slično. To dosta frustrira, pogotovo pri jačim zagonetkama koje ponavljate i po deseti put (a biti će toga).Također, nakon par sati igranja neizbježan je osjećaj da cijelo vrijeme radite isto i da su neke zagonetke dosta slične. Iako je težina i raznolikost tih zagonetki dosta dobro napravljena, ponekad će ipak doći do osjećaja zamora. Doduše, igra traje nešto više od deset sati, ovisno o tome koliko ste dobri u njoj, a nakon toga nema puno toga što još možete napraviti da produžite njen vijek. Želju da je duža možda ugasi želja da je u nekim situacijama kraća. Srećom, zanimljiva priča, unatoč tim nekim zamornijim dijelovima, izvlači te boljke i podiže igru na višu razinu. Što je, za igru staru više od deset godina, svakako uspjeh i nešto vrijedno divljenja.

Glavni junak cijele priče

ZA KOGA JE I KADA JE

Preporuka za igru ide prvenstveno svima onima koji je nisu igrali do sada, pa i onima koji ne znaju uopće o čemu se radi, ali vole dobru priču, uvrnute likove, dobru atmosferu, glazbu i puzzle igre. Za sve ostale, oni neće dobiti ništa novo. Pitanje je žele li je opet igrati jer nema preveliki replay value. Remaster ne donosi novi sadržaj niti nova iznenađenja, a kratki povratak uspomena (ako ga želite) neće biti naplaćen masno, što je isto ”plus”. Svi koji se nećkate oko igre, a niste je dosad igrali, topla preporuka ostaje. Tko zna, možda postanete jedan od novih fanova i možda vam ovo bude i jedna od najbolji igara ove godine.

Ghost Trick: Phantom Detective jest čudna igra, ali sam zahvalan što me je podsjetila da su igre nekad bile prvenstveno to. I drago mi je što imam razloga da joj u 2023. godini dajem ovako visoku ocjenu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.