Umjetna inteligencija i autorska prava

Jedan od najtransformativnijih tehnoloških napredaka u posljednje vrijeme je integracija umjetne inteligencije (AI) u različite aspekte razvoja videoigara. AI je prožeo ponašanje likova, pomaže pri stvaranju sadržaja, testiranju pa čak i u interakciji s igračem. Međutim, kako umjetna inteligencija postaje sastavni dio procesnog razvoja, pojavila su se pitanja o njezinom utjecaju na autorska prava. Primjerice, prije nekoliko dana je izvršni direktor Epic Gamesa Tim Sweeney otvoreno pričao o korištenju AI alata u razvoju igara kada je rekao:

Proizvod koji sadrži mnogo sadržaja koji je izradio čovjek plus nešto umjetne inteligencije može se zaštititi kao cjelina, čak i ako specifična imovina nije zaštićena. Moje je stajalište da, iako bi netko mogao zlorabiti generativnu umjetnu inteligenciju kao mehanizam kopiranja pretjeranim treniranjem ili uvjetovanjem za namjernu reprodukciju nečega bitno sličnog određenom djelu (baš kao što to može umjetnik), to obično nije slučaj.

Put it on the Epic Games Store. We don’t ban games for using new technologies.

— Tim Sweeney (@TimSweeneyEpic) September 2, 2023

Što je zapravo Sweeney htio reći time? On sugerira da kada videoigre kombiniraju sadržaj koji je napravio čovjek, kao što su art, priča i dizajn, s elementima koje je generirala umjetna inteligencija, cijela igra može biti kvalificirana za zaštitu autorskih prava. Drugim riječima, cjelokupni proizvod, uključujući dijelove generirane umjetnom inteligencijom, može se smatrati izvornim djelom. Ne mogu svi pojedinačni materijali unutar videoigre, osobito oni koje je generirala umjetna inteligencija, ispunjavati uvjete za pojedinačnu zaštitu autorskih prava. Na primjer, ako umjetna inteligencija generira model lika ili dizajn razine, ta određena “imovina” možda neće biti zasebno zaštićena zakonom o autorskim pravima.

Njegova izjava također priznaje da je moguće da pojedinci zlouporabe generativnu umjetnu inteligenciju tako da je namjerno treniraju da reproducira nešto vrlo slično postojećem djelu, zapravo, kopirajući ga. Ovo je paralelno s načinom na koji bi umjetnik mogao stvarati izvedena djela inspirirana drugima. Međutim, Sweeney sugerira da takvi slučajevi namjernog kopiranja pomoću umjetne inteligencije obično nisu norma. Većina developera koristi AI kako bi unaprijedili i nadopunili svoj kreativni proces umjesto da izravno kopiraju postojeće radove.

U biti, izjava naglašava da iako umjetna inteligencija može biti moćan alat u kreativnim industrijama poput razvoja videoigara, to ne znači automatski da je sve što generira umjetna inteligencija zaštićeno autorskim pravima. Umjesto toga, zaštita autorskih prava općenito se proširuje na cjelokupno kreativno djelo, uključujući elemente koje je izradio čovjek i one koje je generirala umjetna inteligencija, sve dok se djelo u cjelini smatra izvornikom, a ne izravnom kopijom postojećeg sadržaja.

Slika koju je generirala umjetna inteligencija

Umjetna inteligencija u razvoju videoigara

Likovi koji nisu igrači, točnije NPC-jevi vođeni umjetnom inteligencijom napravili su revoluciju u doživljaju igranja. Ovi likovi se mogu prilagoditi radnjama igrača, stvarajući dinamično i impresivno igranje. Uče iz interakcija igrača, pružajući jedinstvene izazove i iskustva u svakom igranju. Korištenje umjetne inteligencije u ovom kontekstu poboljšava narativ i angažman, a imamo i najbolje primjere korištenja umjetne inteligencije u ove svrhe.

Od izdavanja OpenAI-jevog ChatGPT-a, developeri su počeli modificirati postojeće igre kako bi uključili NPC-eve koji spajaju GPT s tehnologijom pretvaranja teksta u govor za generiranje originalnog, zvučnog govora. Replica Studios prije nekoliko mjeseci predstavio je pametne NPC-jeve pokretane umjetnom inteligencijom. Softver, koji radi na Unreal Engineu 5, također automatski sinkronizira pokrete usana i tijela NPC likova s njihovim govorom. Zna se da programeri mogu prilagoditi svaki lik tako da ima jedinstveni glas, pozadinsku priču i skup emocionalnih dispozicija i motivacija, odnosno proces koji određuje ne samo što likovi govore vama nego i jedni drugima. Međutim, svaki lik s kojim pričate u toj igri/softveru, bio je voljan voditi neku vrstu razgovora, a čak su se mogli prisjetiti prošlih tema o kojima ste možda razgovarali nekoliko minuta nakon početka razgovora.

S druge strane, na COMPUTEX sajmu ove godine, tehnološki div Nvidia je otkrio demo svog NVIDIA Avatar Cloud Enginea (ACE) za igre, demonstrirajući snagu umjetne inteligencije u igrama na ogromnom ekranu. Demo je sadržavao računalno generiranu sliku cyberpunk ramen kafića, zajedno s barmenom (NPC-em) koji je uključivao igrača u razgovor. Što nas sve očekuje u budućnosti, ne bih volio znati.

Nadalje, AI algoritmi se koriste za generiranje sadržaja igre, kao što su razine, karte, misije, pa čak i umjetnička sredstva kao što su razne slike ili art. Ovo ne samo da štedi vrijeme i resurse za programere, već također pruža igračima beskrajne varijacije i mogućnost ponovnog igranja. Proceduralno generiranje sadržaja, kada se pravilno izvede, rezultira raznolikijim i zanimljivijim okruženjem za igranje. Za primjer možemo uzeti Minecraft. Iako nije striktno generiran umjetnom inteligencijom, Minecraft koristi proceduralno generiranje za stvaranje golemih, otvorenih svjetova sastavljenih od blokova. Algoritmi igre za generiranje svijeta stvaraju raznolike krajolike, biome i strukture, nudeći igračima beskrajne mogućnosti za istraživanje i kreativnost. Tu možemo još spomenuti i roguelike igre koje koriste AI vođenu proceduralnu generaciju za stvaranje razina, neprijatelja i predmeta. To rezultira izazovnim iskustvom koje se može ponovno igrati u kojem igrači nikad ne znaju što očekivati.

AI može pomoći u automatiziranom testiranju, identificiranju grešaka i osiguravanju stabilnosti igre. Kroz testiranje vođeno umjetnom inteligencijom, programeri mogu temeljito procijeniti različite scenarije i rubne slučajeve, što dovodi do uglađenijeg konačnog proizvoda. To pomaže u održavanju visokog standarda kvalitete u igrama. Nećete vjerovati, ali Ubisoft koristi umjetnu inteligenciju za otkrivanje bugova u igrama prije samih developera, a taj softver se zove Commit Assistant. Commit Assistant je alat vođen umjetnom inteligencijom koji skenira i analizira uvršteni kod u stvarnom vremenu. Ovaj alat identificira potencijalne probleme i pogreške rano u procesu razvoja, pomažući programerima da ih riješe prije nego postanu kritični. I onda se dan danas još uvijek pitamo zašto su Ubisoftove igre pune bugova i grešaka…

Osim toga, AI može analizirati podatke igrača kako bi dobio uvid u ponašanje, preferencije i trendove. Ove su informacije neprocjenjive za developere jer im omogućuju donošenje informiranih odluka o ažuriranjima i budućem sadržaju. Personalizacija vođena umjetnom inteligencijom također prilagođava iskustvo igranja pojedinačnim igračima, povećavajući zadovoljstvo igrača. Primjerice, AI može pratiti koliko dugo igrači provode u različitim dijelovima igre, koje značajke najviše koriste i u koje vrijeme su najaktivniji. Nadalje, može grupirati igrače koji preferiraju natjecateljsko igranje, kooperativno igranje ili solo igranje, može analizirati kako igrači koriste predmete, resurse i valutu u igri, itd.

Zaključak

Integracija umjetne inteligencije u razvoj videoigara otvorila je novu eru kreativnosti i inovacija. Poboljšava igranje, omogućuje procesno generiranje sadržaja, pojednostavljuje testiranje i personalizira iskustva igrača. Iz perspektive autorskih prava, umjetna inteligencija sama po sebi ne predstavlja prijetnju pravima intelektualnog vlasništva. Autorsko pravo i dalje se vrti oko zaštite izvornih ljudskih kreacija. Međutim, developeri moraju biti oprezni kako bi osigurali da sadržaj generiran umjetnom inteligencijom ne krši postojeća autorska prava.

Odnos između umjetne inteligencije i autorskih prava još uvijek se razvija, a pravni okviri će se možda trebati prilagoditi kako bi se riješili problemi kao što su vlasništvo nad sadržajem i transformativna upotreba. Dok umjetna inteligencija nastavlja oblikovati industriju igara, imperativ je da programeri, pravni stručnjaci i kreatori politika rade zajedno kako bi uspostavili ravnotežu između inovacija i zaštite intelektualnog vlasništva. U ovom dinamičnom krajoliku, suradnja između tehnologije i zakona u konačnici će utrti put za budućnost razvoja videoigara vođenih umjetnom inteligencijom.

Službeni dokumenti koji se odnose na autorska prava razlikuju se od zemlje do zemlje jer se zakoni i propisi o autorskim pravima obično uspostavljaju na nacionalnoj razini. Međutim, mnoge su zemlje potpisnice međunarodnih sporazuma i ugovora koji se odnose na autorska prava, poput Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela i Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), koji pružaju okvir za zaštitu autorskih prava. Ti dokumenti kažu da prava obično uključuju pravo na reprodukciju, distribuciju, izvođenje i adaptaciju djela. Vjerujem da upravo umjetna inteligencija radi na takvom principu kada pomaže običnim ljudima u kreiranju vlastitog sadržaja.