Studio 10:10 Games, kojeg inače dobrim dijelom čine bivši članovi TT Gamesa, konačno je izdao prvu samostalnu Funko igru za konzole, imena Funko Fusion. Fusion već, praktički na prvi pogled, ne izgleda pretjerano drukčije od dosadašnjih LEGO igara, s tim da u Fusionu umjesto “Legića” preuzimamo ulogu raznih “glavatih” junaka i junakinja po kojima je inače Funko i poznat. Počevši još 1998. godine, no dostignuvši pravu popularnost tijekom 2010. godine, tek sada, kad je popularnost možda i manja nego što je to bila prošlo desetljeće dobivamo Funko videoigru. Je li ipak prekasno ili je taman na vrijeme?

Igravši Funko Fusion jako brzo postaje jasno da vrijeme čak i nije problem. Bar ne u smislu kada je Funko igra kao ova izdana. Ako je igra zabavna, jasna, ima dobru igrivost i zanimljive likove, ne bi trebala biti nešto manje popularna od raznih Lego igara. No, ako uzmemo u obzir vrijeme kao komponentu pitanja ‘za koga je ova igra uopće napravljena’, tu nailazimo na jedan dio problema sa Funko Fusionom. Jer, po mnogim stvarima se čini da je za starije gamere i gamerke, od 30 godina pa nadalje, a po drugima se čini da oni/one nemaju tu što previše raditi.

Sjajan MOTU svijet i pažnja prema detaljima

Igra nam nudi nekoliko glavnih svjetova, koji su zapravo određene franšize iz kojih nam dolaze igrivi Funko Pop likovi, a samim time i njihov svijet i leveli. Od tih većih svjetova koje u početku biramo tu su SF klasik star više od 15 godina – Battlestar Galactica, akcijska komedija Hot Fuzz, filmska franšiza Jurassic Park/Jurassic World, Masters of the Universe, Scott Pilgrim VS The World, legendarni horor film The Thing i relativno novija serija prema stripu The Umbrella Academy. Kao što vidimo, jako je malo tu išta dječje, a ono što je dječje, kao He-Man i ekipa, pripada 80ima. Kao i Povratak u budućnost i The Thing, a onda imamo nešto iznimno novije (u usporedbi s ostalima) kao The Umbrella Academy, pa jako čudan izbor sa Hot Fuzz komedijom iz 2007. godine. Na popisu se kasnije dobije poneki lik iz poznatog horor filma Nope, pa i Ralja,  pa legendarna Xena, Knight Rider, Five Nights At Freddy’s horor igre, Funko likovi i slično.  Nekako prednjači horor žanr i puno IP-a koje će prepoznati prvenstveno ”djeca devedesetih” što još više buni budući da igra nije pretjerano ozbiljna niti za odrasle. Ali nije previše ni za najmlađe, iako su likovi prvenstveno slatki, premisa ne previše opasna i prilagođena za mlađe, sve je lijepog izgleda te nema dijaloga nego stadardno mrlljanje likova iz početaka Lego igara.

Kontrole, nišanjenje, pa i skakanje, nije pri vrhu današnjih akcijskih platformera

Jako je lijepo da postoji igra koja vam omogućava da igrate kao svi vaši omiljeni pop-kulturni likovi, od Ralja do He-Mana, Martyja McFlyja, Scotta Pilgrima i drugih, ali malo to koristi ako su misije jednolične, nekad nejasne i zapravo cijelo iskustvo nije pretjerano zabavno.  Funko Fusion neodoljivo pdosjeća na Lego igre prije open-world koncepta i kompliciranijih i visokobudžetnijih stvari u tim igrama, pa opet nekako cilja na starije, iako ne izbjegava situacije u kojima se i stariji mogu osjećati frustrirano. Današnje Lego igre pak imaju puno bolje kontrole i ciljanje, a i, dok sam ih igrao, ne sjećam se da su ikad bile nejasne oko toga što točno i kako treba napraviti, kao što je nejasno u ovoj igri. Jedan primjer za to je jedna od prvih misija iz He-Manovog svijeta (Masters of the Universe) u kojem imamo varijaciju tower defensa gdje moramo braniti četiri manje dvorca od He-Manovih vojnika i Mer-Mana, usput tražeći razne iteme, dodatna pojačanja i skupljajući glavnu valutu u igri s kojom kupujemo te iteme ili se pak ‘oživljavamo’. Same borbe nisu pretjerano lagane jer neprijatelji dolaze konstantno, pojavljuju se iz čistog zraka (doslovno, igra ih samo spawna iza vas pored vas itd, ni ne trudeći se stvarati previd da dolaze iz šume ili sa planine u blizini), i iako sve to može biti zabavno i izazovno, problem je veliki što mi ne znamo što točno radimo. Igra nam daje naredbu da štitimo te manje dvorce ali nema timera, nema objašnjenja dokad i što još da radimo. Izgleda da se poprilično nasumično, ili zbog isteka nekog unutarnjeg sata na kojeg nemamo uvid, nakon pola sata pucanja i zaštite (pola sata!) pojavljuje Skeletor za kojeg ćemo isto trebati odvojiti 10-20 minuta vremena da shvatimo što i kako trebamo napraviti i najzad završiti tek jedan level. I osjećaj zadovoljstva niej toliko jak koliko umor i zapravo zbunjenost. Igra često ne pokušava biti pristupačna, pa je isto tako nejasno da odmah nakon tog levela moramo izabrati jedan drugi serijal, tamo isto obaviti jednu misiju u kojoj ovaj put ne štitimo dvorce nego taoce koji nas prate do negdje gdje idemo (a ne znamo zašto baš tamo i koliko će dugo trajati) i tako još nekoliko puta.

Neke stvari su jednostavno preslatke, ipak je to Funko!

Mnoge stvari igra ne objašnjava, i to su očigledno odlučili uzeti kao neku karakteristiku i stil, iako frustrira i nije popraćena zabavnim gameplayom. Nekad se vaš lik ukočeno kreće, ciljanje je više problematično nego pristupačno, nošenje pojedinih stvari (kao sprave za skakanje koju morate odnijeti do jednog dijela staze gdje ćete jednako ukočeno skočiti na višu platformu) je užasno sporo i frustrirajuće, i neke od stvari i itema koje skupljamo nisu toliko posebne, korisne, a nisu ni jasne. Iako ima ponekih zabavnih oružja koji i nasmiju povremeno.

MOTU svemir je napravljen sa iznimno puno pažnje i stila

Srećom je premisa jasna – Eddy Funko, zli dvojnik Freddy Funka, službene maskote, odluči zavladati Funko svijetom tako da osvoji pojedinačne razne svjetove u čemu ga sprječavate vi putujući u druge svijetove gdje je Eddy već zaposjednuo razne zločince tih franšiza i radi veću štetu nego što bi oni ikad mogli. Vama će naravno u pomoć uskočiti mnogi likovi iz tih svjetova, i to napravljeni i dizajnirani uz puno pažnje i ljubavi. Funko Fusion pokušava sa puno osrednjeg sadržaja zadržati naš interes, ali ga zadržava prvenstvo sjajnim ovladavanjem licencama koje ima. MOTU svijet je odrađen fantastično, sa puno razumljevanja što taj animirani serijal je, imaju i glazbu iz njega, razne sporedne likove, lokacije, doslovno u renucima žalim što nosu napravili cijelu MOTU igru. Tada bi bilo jasnije za koga je igra, a i sumnjam da je dovoljno veliki broj ljudi koji bi to igrali da opravda troškak danas kada svaka nova igra jest potencijalni financijski rizik.

Xena!

Ali ni iz ovoga nije jasno koga želi privući i na koliko dugo, jer uz sjajni prijenos raznih likova i svijetova, od Ralja, Povratka u budućnost i Umbrella Akademije u Funko svijet, zbog čega nas igra tjera da ostanemo ‘još malo’, Funko Fusion nije pružio dovoljno “onoga drugoga” što zapravo čini igru igrom i nečim što je zabavno. Što je Astrobot pokazao u praktički isto vrijeme, što ovoj igri ne ide u prilog. Stoga je ova mogla biti bar jeftinija, jer svakako se ne doima kao AAA igra sa punom cijenom. Koliko god voljeli stare Lego igre i Funko, ukoliko možete pričekati do popusta, pričekajte. Tada možda dođe i najavljeni kooperativni multiplayer, najavljen je za kraj studenog iako je trebao biti dostupan pi izlasku igre. Pružiti će neke momente koji će vas nasmijati i zadiviti, ali će za mnoge ostati u prosjeku.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.