[GG INTERVIEW]: Sanja Adorea Valor – narativna dizajnerica i kreativna direktorica u studiju Today’s Games
Blender: Film & Games konferencija okupila je domaće i inozemne profesionalce kako iz filmske industrije tako i iz industrije videoigara. Bila je to prva konferencija u Hrvatskoj koja je povezala ove dvije industrije, koje, iako različite, dijele brojne sličnosti. Prvog petka u mjesecu imali smo priliku prisustvovati raznim panelima, steći nova znanja i upoznati narativnu dizajnericu, glazbenicu i kreativnu direktoricu Sanju Adoreu Valor.
Da ovaj posao nije jednostavan, svjedoči i ona. Sanja je kroz godine rada prošla mnoge studije (Exordium, Pine Studio, suradnja sa Croteamom), što ju je naposljetku dovelo do Today’s Gamesa, koji trenutno radi na igri ReSetna. Razgovarali smo s njom o tome čime se bavi narativni dizajner, detaljima o ReSetni te njezinom mišljenju o stanju hrvatske industrije videoigara.
Inače, ReSetna je 2.5D metroidvania smještena u urušeni, postapokaliptični svijet. Nekadašnja velika civilizacija sada je propala, a njezini preostali stanovnici bore se za opstanak pod vlašću APEXA. Kada se pojavi misteriozni Signal, koji robote dovodi do ludila i nasilja, ReSetna i njezin vjerni dron IXA kreću u misiju otkrivanja tajni koje Signal skriva i njegovog pravog značenja.
Svestrana si osoba koja se bavi narativnim dizajnom, glazbom, te dizajnom videoigara. Ako bi morala birati, što ti je najdraže raditi?
Teško mi je izdvojiti nešto što mi je najdraže, jer volim kombinirati razne medije. Glazbu jako volim – od malena sviram, pjevam i skladam. Ipak, jednako volim pisati, jer kroz to mogu pričati priče. Volim izražavati svoje ideje na različite načine, tako da mi je teško odabrati jedno.
Jesi li uvijek htjela raditi u ovom području ili te život nekako odveo u tom smjeru?
S obzirom na to da sam ovako dosta kreativna osoba, uvijek sam se vidjela u takvim nekakvim vodama. No, specifično za videoigre nisam razmišljala. Prije otprilike sedam godina, sasvim sam slučajno naišla na oglas za kreativno pisanje u Machina Academy i tu sam u principu počela svoj nekakav put u vode videoigara u Hrvatskoj. Upoznala sam jako puno ljudi iz industrije, radila sam praksu dalje isto za pisanje, pa i za glazbu na kraju krajeva.
Što sve obuhvaća narativni dizajn?
Narativni dizajn stvarno uključuje sve. Prvenstveno suradnju s game dizajnerom kako bi se mehanike igre povezale s pričom. Primjerice, ako radim na igri iz žanra Metroidvania, svaka combat mehanika mora imati narativno objašnjenje. Naravno, to uključuje i worldbuilding, znači nije to samo pisanje dijaloga, cutscena, questova.
Tu se također moraju opisati predmeti koji će igrači pronaći, cijela povijest svijeta, što se zapravo događa u tom svijetu. Ja jako volim pisati NPC-eve, odnosno sporedne likove. Oni su mi posebno zanimljivi, jer oni su zapravo ti koji pričaju priču svijeta, ne koliko glavni igrač. Tako da mi je to, recimo, dosta izazovno.
Kako je bilo pridružiti se timu na projektu ReSetna?
Bilo je izazovno jer sam došla na već postavljene temelje igre, ali srećom, brzo sam našla zajednički jezik s ekipom. Jako je bitno da tim dobro funkcionira, da članovi imaju zajednički jezik i da imaju dobar raport, odnosno da su na istoj valnoj duljini po nekim pitanjima, jer je to jako kompliciran posao. Zahtjeva puno sastanaka i komunikaciju sa ostatkom tima i nema prostora greškama i gubljenju vremena.
Na koji dio ReSetne si najviše ponosna?
Na ReSetni radim kao narativni dizajner i kreativni direktor, tako da moram koordinirati sve segmente igre. Ponosna sam na narativ, posebno na trenutke kada igrači pokažu interes za priču i traže “još”. To mi je znak da smo uspjeli zahvatiti njihovu pažnju.
Radila si u različitim hrvatskim studijima, poput Pine Studija i Exordiuma, ali i Croteama. Što bi istaknula?
S Croteamom sam radila više u obliku freelance suradnje. Posebno sam radila na glazbi s Damjanom Mravuncem, što je bilo predivno iskustvo. U studiju Pine bila sam narativni dizajner, dok sam u Exordiumu radila kao game dizajner i skladatelj, ali ne toliko na narativnim aspektima.
Zanimljivo je kako ti studiji funkcioniraju na različite načine, ali opet dolazi do evidentnih sličnosti. Shvatiš koliko je struktura u ovom poslu važna i kako je ključno poštivati je. Primijetila sam da su artisti često introvertiraniji i veći broj artista su uglavnom žene, dok su programeri većinom muškarci.
Zanimljivo je također promatrati kako timovi funkcioniraju zajedno, pogotovo na zajedničkim sastancima. Komunikacija je ključna, a svatko doprinosi svojim idejama. Bez obzira na studio u kojem sam radila, uvijek je naglasak bio na tom segmentu – timska komunikacija. Kad se članovi tima bolje upoznaju, komunikacija postaje puno fluidnija.
Jesi li bila na događajima poput Gamescoma ili Develop Bluea u Dubrovniku?
Nažalost, nisam imala priliku prisustvovati zbog obaveza, ali naši su predstavnici sudjelovali na tim događajima. Povratne informacije igrača su bile pozitivne. Ima tu još prostora za napredak. Mi smo tek zapravo izbacili demo, ali zanimljivo je vidjeti da ono što oni očekuju mi već imamo u planu, tako da nam je to nekako vjetar u leđa.
Imate i izdavača iza sebe, indie.io. Kako je raditi s njima?
Izazovno je što se tiče vremenskih razlika, s obzirom na to da smo u različitim vremenskim zonama. Trudimo se da komunikacija ne kasni više od jednog dana, ali zbog toga ponekad dolazi do prekovremenih sati. Ipak, naš izdavač je zaista odličan. Nema drugih većih izazova osim te vremenske razlike, koju ponekad zaboravimo. Radimo remote, pa kad god pošaljemo poruku timu, netko se odmah javi i možemo brzo organizirati sastanak.
Koliko trenutno ljudi radi na igri ili u studiju?
Mislim da je između 9 i 13. Imamo tri programera, tri do četiri artista, jednog pisca, jednog game dizajnera te VFX i sound dizajnera. Dakle, pokrivamo sve ključne pozicije. Ponekad se dogodi, posebno u indie timovima, da jedna osoba radi više stvari, što je prilično čest slučaj u Hrvatskoj – zbog iskustva i zbog ograničenih resursa.
No, dobro smo opremljeni. Imamo izvrstan tim veterana iz industrije koji točno znaju što rade, a njihova efikasnost je neupitna. S te strane, radno opterećenje je optimalno.
Na koliko si igara radila do sada, otprilike?
Jako puno. Samo u Exordiumu sam radila na više od 150 igara, tako da mi je teško sada točno izbrojati. Radila sam na raznim pozicijama, od skladanja do pisanja, pa nisam konkretno bilježila broj, ali ako gledamo ukupno, sigurno preko 100 igara.
Koristiš li onda FL Studio i Unity engine?
Da, za glazbu najčešće koristim FL Studio. Malo sam eksperimentirala s Cubaseom, ali to je stvar preferencije. Mogu koristiti i Ableton – svi ti alati imaju slične funkcije. To je stvar osobnog izbora, baš kao što developeri biraju hoće li raditi u Godotu, Unityju ili Unrealu. Mi, primjerice, radimo u Unityju, s kojim sam dobro upoznata.
Trenutno radim i na scenarijima. Pišem scenarije u Articy Draftu, koje zatim portamo u Unity. Važno je imati tehničko znanje kako bi se ubrzao proces i olakšala komunikacija s ostatkom tima. Moj posao nije samo sjesti i pisati – idealno bi bilo da scenarist može testirati svoj rad direktno u engineu.
Što misliš općenito o Blender konferenciji koja spaja film i videoigre?
Mislim da je to vrlo pozitivan događaj. Zanimljivo je vidjeti kako se industrije filma i videoigara spajaju, odnosno “blenduju”, kako bi se reklo. Iako su to slični mediji, istovremeno su vrlo različiti. Upravo smo na panelu raspravljali o interaktivnosti i razlikama između njih, ali smo također naglašavali njihove sličnosti. Mislim da je to izuzetno korisno, pogotovo zato što su videoigre, unatoč dugogodišnjoj prisutnosti, još uvijek nepoznanica za širu publiku. Ova konferencija pomaže u tome da se igre bolje razumiju i povežu s filmom, medijem koji je već dugo prisutan i ima puno širu publiku.
Kakvo je tvoje mišljenje o hrvatskoj gaming sceni?
Mislim da je još uvijek u fazi rasta. Drago mi je vidjeti otvaranje novih studija, što je uvijek pozitivan znak. Međutim, smatram da postoji veliki prostor za daljnji razvoj. Općenito, najveći problem, ne samo u Hrvatskoj, već i globalnoj industriji videoigara, posebno kod indie timova, su investicije i nedostatak ulagača. Ovaj posao često počinje u “garaži”, bez ikakvog financiranja, u slobodno vrijeme ili kroz posao u nekom većem studiju gdje gradite karijeru. Pokretanje projekta zahtijeva ne samo kreativnost i tehničke vještine, već i poslovno znanje i iskustvo.
Može li se uspjeti kao narativni dizajner u Hrvatskoj?
Da, može. No, sada je zapravo puno lakše nego prije. Tehnologija i remote rad omogućili su nam da nismo više isključivo vezani za Hrvatsku, što je vrlo pozitivna promjena. Također, sve češće viđam kolege iz Hrvatske koji rade kao narativni dizajneri, game dizajneri ili voice actori. Uvijek je korisno imati širok raspon vještina u industriji.
Imaš li neki savjet za one koji žele uspjeti u ovom području?
Teško je dati konkretan savjet, a da to ne zvuči kao mudrovanje. No, mislim da je najvažnije stalno učiti i upoznati medij s kojim radite. Videoigre su iznimno složen medij s velikim rasponom različitih žanrova i kao pisac se trebate prilagoditi svakom od njih. Na primjer, postoje igre u kojima kao pisac nećete napisati niti jedan dijalog, već ćete raditi isključivo na izgradnji svijeta, poput poznatih indie naslova Little Nightmares ili Inside. To su igre s jasnim pričama, ali bez ijedne riječi. Ključno je prilagoditi se žanru u kojem pišete.
Također, važno je razumjeti tehničke aspekte – rad u Unityju, Articyju ili drugim programima. Pisanje samo po sebi možete naučiti, ali ključna je sposobnost da sami u sebi pronađete inspiraciju i dobru ideju. To je nešto što morate otkriti u sebi, a to je možda najvažniji savjet koji mogu dati.
S obzirom na razvoj tehnologije, misliš li da ona značajno utječe na tvoj rad?
Definitivno ga olakšava. Kad sam počinjala, već sam bila gamer, ali nisam igrala sve žanrove. Sada, s napretkom tehnologije, puno je lakše proučavati različite igre i žanrove. Tehnologija omogućuje lakše učenje i bržu dostupnost informacija, ali također donosi i neke izazove. Recimo, razvoj umjetne inteligencije izaziva zabrinutost kod nekih, ali ja kao pisac nisam previše zabrinuta. Ispitivala sam AI alate poput ChatGPT-a, i iako mogu generirati tekst, njihovom radu često nedostaje kreativnosti i dubine. AI može olakšati stvari, ali ne može oduzeti posao u smislu kreiranja sadržaja s dušom i značenjem.
Možeš li nam na kraju opisati kako izgleda tvoj tipičan radni dan?
Jedan od prvih zadataka u danu mi je ponavljanje i čitanje onoga što sam već napisala, osobito vezano uz izgradnju svijeta ili priče likova i bosseva. To radim kako bih se podsjetila na detalje i osigurala konzistentnost u priči. Također, vodim vlastitu Excel tablicu s dnevnim zadacima – planiram koliko ću pisati, koji dio igre testirati i obavljam kreativne i marketinške zadatke poput snimanja videa.
Najveći izazov mi je organizacija, jer razvoj igara često ima stroge rokove. Mogla bih raditi na igri deset godina, ali to nažalost nije moguće, pa je ključna dobra organizacija. Svakodnevno gledam svoje zadatke i provjeravam što sam napisala kako bih izbjegla greške.