Kad vidim nešto ovako jeftino, kratko i predivno ilustrirano – odmah mi postaje prioritet. Follow the meaning je savršen primjer tzv. „byte-sized“ igara, tj. igara koje možete prijeći odjednom u roku od sat vremena i koje ne zauzimaju mnogo prostora na vašem disku. U svijetu u kojem će većina igrača prvo provjeriti koliko igra traje prije kupnje te se trajanje ispod 15 sati smatra „kratkim“, tržište se uvelike promijenilo u zadnjih desetak godina. Smatram da su ovakve igre, stoga, iznimno potrebne da bi se tržište izbalansiralo, između gorostasnih RPG-ova i „looter shootera“ od 40+ sati, i manjih projekata koji ipak vrednuju igračevo vrijeme malo više, a da ne spominjem kako nikad nemaju ekspanzije i mikrostransakcije!

Ova igra dolazi od jednog novijeg izdavača imena Second Maze, s kojim sam se upoznao preko divne male igre Milo and the Magpies, također ručno-crtane avanture, te već vidim kako ću ubuduće još više morati držati oko na njihovom radu jer mi je Follow the Meaning savršeno došao u subotnje popodne za malo odmora od svega, čak toliko da sam igru prošao dva puta zaredom kako bih ulovio sve achievemente!

Igra pretendira na, sad već možda i old-school, štih igara kao što su Machinarium i Samorost od Amanita Designa, i uspijeva u dočaravanju distopijskog svijeta u kojem jedna psihijatrijska ustanova lovi sve koji se ne konformiraju njihovoj ideji funkcionalnog čovjeka, te im pere mozgove. Mi smo stavljeni u ulogu Paula Trilbyja, privatnog istražitelja koji, po dospijeću pisma od jedne doktorice iz ustanove, kreće u razotkrivanje mračnih tajni ustanove, a usput će možda otkriti i nešto o samome sebi. Pritom ćemo se susretati s raznim likovima koji će nam ili pomagati ili odmagati, a sve je ispričano kroz specifičan stil humora kakav uglavnom nalazimo u ovakvim avanturama, ali svejedno krije izvjesnu dozu ozbiljnosti, pogotovo što se tiče kraja koji ćete moći pogoditi mnogo prije ako ste prethodno gledali film „Shutter Island“ Martina Scorseseja iz 2010. godine. Unatoč tome, priča je uspješno prenesena do igrača, i uživao sam u svakoj sekundi koju mi je igra ponudila.

Gameplay sam po sebi nije ništa revolucionarno – klikaš po ekranu da ideš do lokacija i predmeta koje su liku od interesa te rješavaš zagonetke ako imaš potrebne predmete u inventaru ili znanje o zagonetci općenito. Zagonetke variraju od klasičnih primjera gdje je samo potrebno imati određen predmet u određeno vrijeme, ili treba složiti doslovan puzzle koji će na primjer tvoriti nečije lice, pa sve do onih malo kompliciranijih gdje treba pomno obraćati pažnju na svoju okolinu te vam rješenje neće biti vidljivo sve dok se ne skoncentrirate na sve što je pred vama i upijete okoliš. Ipak, većina ih je lagana i nećete nigdje zapeti, što će za neke biti plus, ali ja bih ipak volio da je bilo malo više izazova. Inače sve divno funkcionira i nisam imao nikakvih tehničkih poteškoća, unatoč onih koje igra namjerno izaziva kako bi se poigrala s vama, što me ugodno iznenadilo na par trenutaka, ali to neću dalje kvariti…

U svojem trajanju od svega sat vremena, igra je postigla sve što je htjela postići i nit’ je bila prekratka, nit’ je istrošila svoju dobrodošlicu – baš je kako treba! Ručni crteži, atmosferičan soundtrack i nadrealni način na koji se dijalog iznosi, kao i apstraktnost svijeta u kojem se nalazimo, baš su sve što želim od ovakve jedne igre i stoga bih ju preporučio svima koji traže nešto što će im dati odmora ne samo od svijeta, već i od ostalih igara. Svakako proučite i ostatak kataloga Second Mazea ako vam se ovo čini zanimljivim, a tu su naravno i već spomenute igre Amanita Designa, koje bi već svi trebali znati.