Kingdom Hearts: Melody of Memory

I to je to, izgleda. Kingdom Hearts avantura završava jednom ”ritam igrom”. Nekako je i smiješno, a i poetično, nakon toliko čekanja trećeg dijela, igranja međunastavaka, predepizoda i postepizoda, da ovaj cross-over serijal Disneya i Square Enixa završava sa ovakvim nečim. Kingdom Hearts: Melody of Memory je svakako naslov koji nije puno ljudi tražilo, isto toliki broj nije ni očekivao, no čini se da će i dalje naići na mnoge zadovoljne fanove serijala koji će uživati u svemu što igra donosi, koliko god se ”na prvu” činilo čudno.

Kako i samo ime govori, Melody of Memory svoju premisu zasniva upravo na uspomenama, i na melodijama. Jedan je od rijetkih KH naslova (od njih ukupno 17) koji je sa naslovom dosta jednostavan i jasan. U ovom slučaju, sjećanja su vezana za Kairi, jednu od glavnih likova u igri, čija je perspektiva ovdje korištena da se svima još jednom kronološki objasni i pojasni sve važnije što se dogodilo u serijalu. A fanovi znaju da je to dosta težak i zamršen pothvat. Kroz glazbu koja je obilježila svaki od nastavaka, Kairi vas smješta u njene snove u kojima glavni akteri (Sora, Šiljo i Paško) prolaze neprijatelje i sve svjetove još jednom, ali ovaj puta kroz mehaniku jedne solidne ritam igre. Ti svjetovi su većinom razne Disneyeve animirane pustolovine, kao što je i bilo do sada, kao i par originalnih KH svjetova. Da budemo precizniji, radi se o 31 Disneyevom i 16 originalnih KH svjetova koje ćete prolaziti u igri, zajedno sa preko 30 posebnih boss lokacija, gdje se mehanika igre malo dodatno zakomplicira. Što se tiče priče, ona je smještena nakon trećeg nastavka, te navodi na neke događaje nakon te igre, no taj dio ostavljam fanovima i onima koji razumiju većinu priče serijala, koji će ponajprije uživati u tome, a i sami procijeniti koliko je zapravo to bitno i korisno za znati budućnost serijala.

Sam gameplay je dosta jednostavan. Neprijatelji vas napadaju kroz tri glavne linije, a u trenutku kada dođu dovoljno blizu vas, kliknete gumbe kako bi ih se riješili. Iako je dovoljno stiskanje samo gumba ”x” (u slučaju PlayStationa, na kojem je ova igra igrana), kada vas istodobno napadne više neprijatelja morate istodobno kliknuti L1 ili R1 ili oboje. Što je razina težine veća (imate tri dostupne razine), to će se od vas zahtijevati više pažnje i istovremeno aktiviranje više od jednog gumba. Tu su power kristali čije aktiviranje sa trokutom u pravom trenutku uništava leteće protivnike dok ćete neke morati rješavati skokom, a tu  je i lebdenje u određenim dijelovima staze kako bi skupili note i tako održali broj pogođenih meta. Svaki promašaj vam resetira ”combo” na nulu, a i troši vam HP. U timu je uvijek troje ljudi, a iako igru počinjete sa Sorom, Paškom i Šiljom,  nakon nekog vremena otključavate još tri tima sa poznatim likovima iz serijala. Neprijatelji i lokacije će biti poznati svakome (barem solidnom) fanu serijala, kao i pjesme. Nažalost, pjesme koje nam daju ritam i upotpunjuju ove misije i svaki napad i potez su samo instrumentali. Iako nema u njima ništa loše, a i većinom su takve pjesme i bile u KH igrama, šteta je što licenca za neke Disneyeve pjesme, koje su korištene u igri, nije iskorištena na način da nam da kompletnu pjesmu sa vokalima. Sigurno bi doživljaj bio još bolji, iako se takav oblik izvedbe nije pojavljivao u dosadašnjim igrama. No, kad je bal, mogao je biti i maskenbal.

Glavna zvijezda je single player kampanja, putovanje po raznim svjetovima (uprizoreni standardno kao planeti) koje smo posjećivali u ostalim KH igrama i zavoljeli ih. Svaki veći komad tog planetarnog sustava (da ga tako nazovem u nedostatku boljeg opisa) donosi par planeta/svjetova sa jednom do dvije pjesme i po tri zadatka koja morate ostvariti u njima (odnose se na posebne zadatke, imati više od 70% HP-a na kraju staze, uništati sve višestruke mete, ostvarivanje određenog broja bodova i slično) kako bi osvojili određeni broj zvjezdica i otvorili nova područja. Svaka veća lokacija povlači za sobom i određeni nastavak iz serijala, posjećujete svjetove i borite se s neprijateljima koji su bili dio te igre, a prelaskom istih otvarate dijelove priče. Da imamo ograničeni broj ”života” i moramo čekati pola sata za novi pokušaj, ovakav sustav bi bio praktički isti kao u mnogim mobilnim igrama. Ovako samo koketira s njima, a i važan su element koji će vas, ukoliko se zakačite, držati da igrate igru na duže vremena. Pjesme su kratke, izazovi ostvarivi, achievementi skaču, zvjezdice se kupe, stalno se nešto događa. Nedvojbeno, za mnoge će ovo biti dosta zarazna i igriva pustolovina, koja vam neće dati mira dok ne obavite ”samo još jednu” lokaciju ili ”samo još jedan” svijet. U dizajn, uklapanje prepreka i neprijatelja u razne pjesme, organiziranje svega navedenoga stoji dosta veliki trud, koji je očit. S druge strane, sva ta jasnoća i princip igranja, nakon nekog vremena postane malo predvidljiva i monotona, bez obzira što su neke staze teže, pojavljuju se nove pjesme, a vi ste otključali nove likove (timove) s kojim igrate. Vaš tim, bio to Sorin, Roxasov ili Aquain, može level upati, ali nije baš jasno što to napredovanje omogućuje. Također, dostupni su razni itemi prije početak svake staze, od običnoga HP potiona, do udvostručenja EXP bodova pa i Miki Maus koji je raspoloživ da vam dodatno pomogne u najtežim izazovima. Drugi itemi koje skupljate kroz igru su većinom artwork, pjesme, dijelovi priče i slično što možete pogledati i razgledati na miru u posebnom dijelu igre s kolekcijama. Na kraju, sve što vas tjera dalje je ipak prvenstveno priča ili ta već dobro poznata potreba da skupe trofeji, kompletiraju zvjezdice i da budete zadovoljni sami sa svojim postignućem.

Kompletna KH priča (relativno rečeno) na kraju bude pred vama kada završite kampanju, i time dobivate jedan sažeti pregled što se sve događalo u pojedinim nastavcima. Naravno, KH je puno kompliciraniji od onoga što je predstavljeno, i većina ovoga načina obavljanja recapa ipak neće biti previše korisno nekima koji se prvi put susreću sa (većinom) priče, no svakako je zanimljivo kako su developeri htjeli uključiti neku korisnost i odnos ove igre naspram ostatka serijala. Kao recap i ponavljanje, a s time i kao odmak od uobičajenoga žanra, Melody of Memory nudi osvježenje, privlači ljubitelje žanra koji dosada možda nisu igrali nijednu KH igru pa bi je isprobali u ovom ruhu, no samim time ne predstavlja neki veliki pomak niti novu hrabru adaptaciju priče koju pratimo skoro 20 godina. MM služi više kao simpatičan odmor i odmak koji neće dodati puno nove vrijednosti fanovima, izuzev par elemenata priče koji su novi i nadovezuju se na kraj trećeg nastavka, a ujedno i najavljuju nove avanture, no tu staje.

Multiplayer vam donosi kooperativno lokalno igranje, a tu je i mogućnost online bitaka sa drugim igračima/icama. Ovaj dio igre se malo razlikuje od glavne kampanje prvenstveno jer kroz meč imate mogućnost aktiviranja power-upova (koje dobivate nakon nekoliko pravilno izvedenih udaraca), ali dobivate nasumično jednoga od njih koji se granaju na otežavanje pogađanja protivniku do ubrzavanja vaših likova. U konačnici, pobjeđuje igrač/ica sa više bodova, no često se to ne svodi toliko na vještinu koliko na te power upove koji vašem protivniku ili vama zakompliciraju igru zbog čega ”ispadnete iz ritma”.

Kingdom Hearts: Melody of Memory je čudna, ali opet logična ideja. U igri koja je s nama toliko dugo, i s kojom spajamo razne svjetove, likove, pa u konačnici i pjesme, Square Enix nam je omogućio da pregledamo još jednom svu njihovu ostavštinu, nadoknadimo izgubljeno i pripremimo se za nesumnjivo nove KH projekte i nastavke. Melody of Memory omogućuje ulazi svima, onima koji razumiju priču, koji su fanovi, oni koji samo žele zabavu ”punu ritma”, onima koji žele malo multiplayer zabave (dosta je jednostavna konceptom i za najmlađe u vašem kućanstvu)  i onima koji žele saznati neke dijelove ovoga ogromnoga univerzuma. Unatoč, za neke ne toliko spektakularnom trećem nastavku koji se toliko dugo čekao, Kingdom Hearts ipak ima još puno toga za ponuditi svojim fanovima. A mi smo, što ukazuje i ova igra, spremni prihvatiti svašta.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.