Sword Art Online: Alicization Lycoris

Živimo u vremenu globalne pandemije i apsolutno nikome nije lako. Zatvoreni smo u kućama, neki od nas ne mogu vidjeti najmilije, nema druženja sa prijateljima, ljudi gube poslove, generalno stvari ne izgledaju baš najbolje. Zatvorenost u vlastita četiri zida natjerala je veliku većinu ljudi da se okrenu raznim hobijima puno intenzivnije nego u vremenu prije Covida-19.

Gejma se naveliko, ljudi čiste svoje backloge igara i provode sate pred računalima i konzolama. Naravno, rade i streaming servisi, više nego ikad prije, čak i vaši nepismeni stričevi sa sela su vjerojatno naučili koristiti Netflix. U ovakvim uvjetima, neki od nas su čak sposobni dati svoje slobodno vrijeme ne baš najsjajnijim igrama, filmovima ili serijama. Nema veze, ljudi su očajni. Unatoč tomu, neke stvari i dalje ne bismo preporučili nikome. Jedna od tih stvari je Sword Art Online: Alicization Lycoris, video igra koja adaptira istoimeni (minus dodatak Lycoris) mega popularni light novel i anime.

Ise… kaj?

Mene je dopao nezahvalni zadatak da recenziram ovu video igru, ali shvatit ću to kao priliku da spasim što više ljudi od toga da ju ikad zaigraju. Dakle Sword Art Online, jako popularni light novel (posebna kategorija romana popularna u Japanu, publike uglavnom adolescenti i malo stariji, kraći od standardnih romana, izlaze u dijelovima često uz ilustracije) koji je kasnije adaptiran u anime, te bismo ga mogli opisati kao razlog za ogromnu popularnost isekai žanra.

Isekai žanr postoji već dugo u japanskim pričama i sigurno ste se susreli s barem jednom takvom. Ukratko, to su priče u kojima osoba iz stvarnog svijeta biva transportirana u nekakav izmišljeni fantastični svijet, jako često se otkriva kao odabrani spasitelj i pratimo njihove pustolovine po tom novom svijetu. Inuyasha je jedan relativno popularan primjer. Ono što je jako povećalo popularnost isekai naslova je njihovo kombiniranje sa MMORPG igrama.

Mrežne mačevalačke vještine

Kako to funkcionira? Jednostavno, ili protagonist bude prebačen u fantasy svijet u kojem uči skillove, raste mu level i mijenja klase, te okuplja svoj party, a cijelo vrijeme mu/joj pomažu vještine naučene iz videoigara, ili dobijemo Sword Art Online. Priča ovog naslova se bavi virtualnom stvarnošću i MMORPG naslovom u kojem igrači bivaju zarobljeni. U stvarnom svijetu njihova tijela su u komi, te moraju izvršiti određene zadatke u igri da bi se probudili. To je osnovna premisa,  a u kasnijim story arcovima se to, naravno, zakomplicira.

Naš glavni lik je Kirito, i on je blago rečeno svemoguć Kirito je ultimativni gamer, i koristi sve što zna da bi postao apsolutno najbolji igrač Sword Art Onlinea, i kasnije drugih igara u kojima se radnja odvija. Upoznaje jednako dobru (samo malo manje od njega) gamericu, zaljubljuju se i on ju često spašava. Uglavnom, radi se o ultimativnom wish fulfillment naslovu svakog geeka. Naravno, ne mogu reći da anime nije vrijedan gledanja. Animacija je izvrsna, borbe odlično koreografirane, i generalno se radi o jako zaraznom naslovu. Pravi anime blockbuster.

S druge strane, ova igra nije vrijedna igranja. Prati treću sezonu animea, Kirito je zarobljen u novoj igri u čijem se svijetu tek treba dokazati. Više ne trebate znati. Razlog zašto sam ovako dugo pisao o Sword Art Onlineu generalno je to što stvarno nemam ništa lijepo za reći o ovoj igri. Glazba je ok, i to je to.

Malo o groznoj igri

O igrivosti stvarno ne znam što bih rekao, a da ne zvučim kao ogorčeni seljak. U godini u kojoj smo dobili Final Fantasy VII Remake, vrhunac RPG gameplaya, igre poput Alicization Lycorisa bi trebalo zakonom zabraniti. Kontrolirate jednog lika dok drugima možete davati komande i odrediti kad će iskoristiti skillove. Kontrole su grozne, likovi se kreću neprirodno, kao da konstantno lebde. Nema nikakve težine ni u udarcima, ni u skokovima, ni u čemu.

Borbe izgledaju ovako: stojite ispred neprijatelja i klikate po gumbu za napad. Onda koristite skillove. Kad iskoristite skill, zadate istovremeno ostalim likovima da naprave skill i tako činite najviše štete. Eto, to je jedina taktika koja vam treba. Postoji nekakav dodge i parry sustav, ali su kontrole toliko loše i neintuitivne, a animacije likova toliko drvene da se stvarno ne isplati truditi oko toga. Jednom me nekoliko neprijatelja žongliralo u zraku, i za svaki udarac resetirala se animacija mog lika kako prima udarac. Ne mogu vam opisati koliko je glupo to izgledalo, kao da gledate gif od 2 sekunde u kojem netko udara krpenu lutku. Da, postoje i specijalni napadi sa posebnim animacijama koje izgledaju grozno. Nemam riječi.

Između borbi trčite okolo i gledate preduge animacije. Igra prati priču treće sezone animea do određenog dijela, kada staje i kreće u vlastitom smjeru. Tada se igra otvara, možete ju igrati u coopu i mijenjati izgled glavnog lika. Uglavnom, glupost, radije gledajte anime. Ako ste slučajno zaboravili kako su izgledale niskobudžetne Playstation 3 igre ne brinite, Sword Art Alicization Lycoris je tu da vas podsjeti. Naravno, dobar art direction, kamera i impresivne animacije skillova mogu učiniti da bilo koja igra izgleda dobro. Ovdje nema toga. Ogavno.

Eto, sad sam se naživcirao razmišljajući o ovoj igri pa je vrijeme da završimo ovu recenziju. U svakom slučaju ne preporučujem ju nikome, čak ni fanovima animea. Previše je dobrih igara, filmova i serija da biste trošili vrijeme na ovo.