Kada je Ubisoft prije nekoliko godina predstavio igru Gods & Monsters, usporedba sa Zeldom bila je neizbježna. Autori Assasssin’s Creed Odysseya, okupljeni u studiju Ubisoft Quebec, niti jednog trenutka nisu krili svoju inspiraciju Nintendovim klasikom, posebno igrom The Legend of Zelda: Breath of the Wild, ali su zato na pametan način odlučili iskoristiti setting i resurse “predzadnjeg” Assassina, kako bi stvorili nešto posebno. U međuvremenu, zbog pravnih problema, igra je preimenovana u Immortals: Fenyx Rising, a konačni rezultat koji nas je dočekao nakon jednogodišnje odgode, uspio je da nadmaši sva naša očekivanja.

Grčka mitologija na potpuno drukčiji način

Immortals: Fenyx Rising se uopće ne srami svojih uzora. Naprotiv, od njih posuđuje dobar dio njihovih najboljih karakteristika. Tako je pred nama open world akcijski RPG smješten u Antičku Grčku, koji na slobodan i potpuno drukčiji način interpretira grčku mitologiju i povijest. Ne baš onako kako to čini God of War, nego na način koji je znatno bliži mlađoj gaming populaciji.

Radnja igre bavi se prilično zanimljivom temom. Sudbinu velikih grčkih bogova stavlja u ruke običnog smrtnika, „slučajnog prolaznika“ i štitonoše po imenu Fenyx, koji nakon brodoloma završava na obalama Zlatnog otoka. Tamo doznaje da su se njegovi dragi bogovi našli u priličnom problemu i da je upravo on ključ za njihov spas. Kakve su nevolje sad zadesile Olimp, pitate se?

Naime, nakon što je tisuće godina proveo u Zeusovom zatočeništvu,  najjači i najopasniji među titanima, Typhon, oslobađa se i odlučuje da se osveti bogovima s Olimpa. Vrlo brzo uspijeva da im preotme moći i svrhu, ali i da „iskvari“ brojne grčke heroje poput Herakla ili Odiseja.  Kako bi spriječio Typhona, Zeus odlučuje posjetiti Prometeja i moliti ga za pomoć, a ovaj mu, također okovan od strane vrhovnog boga, predlaže okladu – ukoliko obični smrtnik savlada Typhona, Zeus će Prometeja osloboditi njegovih lanaca i vječitih muka. Zeus prihvaća okladu i tu počinje naša epska avantura, prepuna zanimljivih trenutaka i uzbudljivih questova.

Zelda, jes to ti?

Immortals: Fenyx Rising je klasična open world akcijska avantura sa RPG elemetima koja, najgrublje rečeno, izgleda kao miks Zelde i Assassina. Tokom naše avanture, glavni zadatak je vratiti moći i svrhu svakom od bogova koje usput srećemo. Afrodita je izgubila strastvenost, Ares svoj bijes i slično, a na nama je da im kroz cijeli niz questova i sidequestova pomognemo, za što nas oni nagrađuju poklonima u vidu novih moći i sposobnosti. Svaka od misija i priča u igri ima humorističnu notu, ali i neku pouku i sve do samog kraja držat će vam pažnju tokom nekih 30-ak sati, koliko će vam biti potrebno da Fenyxovu avanturu privedete kraju.

Na samom početku, igra nam nudi izbor spola i izgleda glavnog lika. Mogućnosti i opcija imamo poprilično, a ne treba zaboraviti ni na dodatnu kozmetiku, koja je dostupna za one koji u igru žele uložiti još koju paricu.

Kako je Immortals u svakom smislu klasična Ubisoftova open world igra, to znači da nas očekuje prepoznatljiva porcija istraživanja svijeta i rješavanje zagonetki, borbe sa protivnicima i kompletiranja glavnih i sporedniih misija, kakve smo dosad viđali u, recimo, gotovo svakoj Assassin’s Creed ili Far Cry igri.

Svijet igre podijeljen je na sedam velikih cijelina koje se po mnogo čemu razlikuju, no sama mapa je ipak znatno manja od onih na kakve smo navikli u Ubisoftovim igrama. Brzo je možemo preletjeti, pogotovo na konju ili pomoću krila koja dobivamo od Dedala (sorry, za njih se ne moramo služiti Kratosovim metodama i izmasakrirati jadnog Ikara). Zapravo, krila nam više služe za lebdenje (baš kao što su i Kratosu služila) nego za pravo letenje. Lokacije u igri su sjajne i veoma raznolike, od zelenih šuma, preko planinskih jezera, pa sve do samog Tartara. Svijet odiše životom i bogat je za istraživanje, budući da krije tonu dodatnog sadržaja u vidu škrinja koje sadrže oružje i oklope, kozmetičke skinove ili materijale koji su nam potrebni za nadogradnju opreme. Za lakše snalaženje, tu je Far Sight, svojevrsni pogled u daljinu koji nam pomaže da lociramo i označimo ciljeve na mapi.

Uz lutanje otvorenim svijetom i rješavanju questova koji prate glavnu priču, vrlo često ćemo biti u prilici malo skrenuti s puta i pozabaviti se ponekom sporednom misijom ili rješavanjem izazovnih i pametno složenih mozgalica.

Istina, pojedine misije znaju biti pomalo repetitivne, što se ne može reći za logičke izazove. Zagonetke u igri su maštovito napravljene i nikada nisu dosadne. Razbacane po mapi, a ima ih više vrsta, od klasičnih utrka do određene destinacije, pa sve do velikih puzzli sa guranjem kugli, pritiskanjem prekidača i slično. Rješavanjem zagonetki dobivamo nagrade, koje su ključne za razvoj samog lika, a kad smo već kod toga, vrijedi naglasiti da se u ovoj igri svaka nova otključana osobina i skill i te kako osjeti prilikom igranja. Svaka nadogradnja u igri je značajna i vidljivo utječe na naše napredovanje kroz igru. Borbom možemo unaprijediti samo opremu, dok nove vještine otključavamo pomoću novčića koje dobivamo za uspješno obavljene izazove i zagonetke. Baš kao i u Zeldi, i u ovoj igri za sve nadogradnje i otključavanje novih skillova uvijek se moramo vratiti do određene lokacije, u ovom slučaju Dvora bogova, a takvo što zna biti pomalo naporno.

Budući da se se primarno radi o akcijskoj igri, red je da kažemo i poneku riječ o njenoj borbenoj komponenti. Dobar dio igre provest ćemo u borbi protiv svih mogućih i nemogućih  karakondžula iz grčke mitologije – od kiklopa, preko gorgona pa sve do harpija i minotaura. No, kako se radi o znatno „pitomijoj“ igri, ne očekujte u njoj fatality bravure u Kratosovom stilu. Zapravo, ovdje nas je dočekao dobar i dinamičan fajt, koji također donosi miks Zelde i Assassina. Uz specijalne napade i magije, možemo koristiti tri vrste oružja, od kojih svaka ima svoje prednosti i mane. Mač nam služi za brze ali slabije napade, sjekira za sporije ali jače udarce, dok luk i strijele koristimo da se riješimo protivnika iz daljine. Borba je brza i veoma zabavna, no ono što pomalo zna zasmetati, jeste žilavost i otpornost protivnika, budući da je potrebno dosta mahanja i udaraca da srušite i najslabijeg među njima. Zbog svega toga, borbe, osobito protiv malo jačih protivnika, znaju trajati prilično dugo, što opet zna postati naporno, ma koliko sama borba bila zabavna.

Ukratko, Immortals: Fenyx Rising krasi i više nego ugodan miks veoma dobro sklopljenih Zeldolikih gameplay elemenata. No, u ovom slučaju, dobili smo igru koja ima bržu i dinamičniju borbu, mapu po kojoj se znatno lakše snalaziti te zagonetke oko kojih se vrijedi potruditi.

Sve ok, nego, Zelda, jes to ti?

Kao što smo već spomenuli, Immortals: Fenyx Rising je klasična Ubisoftova igra, a to znači da smo još jednom dobili visokobudžetni, tehnički čak znatno ispoliraniji naslov od većine igara ovog giganta.

S tehničke i prezentacijske strane, ovom ostvarenju nema se što prigovoriti, bilo da pričamo o sjajnim vizualima i prekrasnoj cel shading grafici (zahvaljujući kojoj Immortals izgleda ljepše od Zelde), vrhunskom soundtracku i lijepo napisanoj priči ili fluidnom i veoma ugodnom izvođenju.

Sve u ovoj igri funkcionira na visokoj razini, a ako bih baš morao izdvojiti sitnicu koja mi je možda malo zasmetala, onda bi to bila pomalo čudna glasovna gluma. Naime, tijekom igranja nisam se mogao oteti dojmu da dobar dio likova u igri priča „slavenskim“ engleskim. Akcenti likova su prenaglašeni i nimalo ne odgovaraju grčkim likovima, kao što je to, recimo, bio slučaj u Assassin’s Creed Odysseyu, u kojem su glavnim protagonistima, radi što bolje autentičnosti, glasove dali grčki glumci. No, kao što rekoh, radi se o zanemarivoj stvarčici..

Ok, nisi Zelda, ali..

Iako će ga mnogi zauvijek gledati kao Ubisoftovu Zeldu, Immortals: Fenyx Rising ipak ima i solidnu porciju osobnog identiteta i originalnosti, bilo da se radi o prekrasnom settingu, zabavnoj priči ili pak dinamičnoj i zaraznoj borbi te odlično osmišljenim mozgalicama. Kao kompletan paket nameće se kao pametna kupovina za svakoga kome je dosta mračnih i ozbiljnih naslova. Plus, zahvaljujući svojoj pitomosti, mogu ga bez beda igrati i klinci. Nekima će možda zasmetati neozbiljniji ton igre, ali vjerujte mi, simpatičniji i ugodniji pogled na grčku mitologiju teško da ćete naći.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.